Imao sam generaciju dobrih profesora koji su, kad sam počeo studirati, bili stari oko 65 godina. Međutim, već njihovi asistenti nisu bili ni upola dobri kao ti profesori, a oni sada uzimaju asistente koji su još lošiji.

Kada sam završio PMF u Zagrebu s 5,0, rekli su mi da posla - nema. Potom je u nekoliko mjeseci zaposleno 5, 6 ljudi, sa slabijim prosjekom, neki i ispod 3,0, koji su se pojavili niotkuda, vjerojatno i 6 ili 7 godina stariji od mene. Netko im je obećao mjesto i ušli su u sustav. S takvim uhljebima hrvatsko visoko školstvo ne može funkcionirati i napredovati. Ne želim biti negativan, ali ne želim se s tim sustavom boriti, moj put je da odem na drugu stranu, rekao nam je demograf doc. dr. sc. Marijan Jukić, od 2007. znanstveni suradnik na Institutu Ivo Pilar u Zagrebu, ali samo u zvanju, na radnom mjestu višeg asistenta.

Tako mu je i plaća niža, iako je doktorirao s 26 godina kao jedan od najmlađih u generaciji. “Razlika u plaći je nekoliko tisuća kuna mjesečno, što čovjeka destimulira. Cijeli sustav je zakočen i onemogućava napredovanje. Taj sustav tjera ljude u inozemstvo”, kaže. Njegov potencijal i talent (najbolji student, dekanove nagrade) ipak su prepoznali bivši ministar Dragan Primorac i tadašnji državni tajnik Dražen Vikić-Topić, koji su mu pomogli da se zaposli.

- Mogao sam otići na postdoktorski, no otišao sam na “master”, spustio sam se razinu niže, da bih došao do nekih kvantitativnih znanja. Engleska mi je pružila najviše za daljnji razvoj, a Southampton, kamo sam otišao, 70. je na svjetskoj ljestvici fakulteta. Posla je bilo puno, a uz nekih 3000 funti stipendije, uložio sam još 100 tisuća kuna svog novca. U Institutu Ivo Pilar u Zagrebu pak danas imam ugovor još tri godine, a nakon toga je sve neizvjesno - kaže Jukić.

Smatra da je sustav demografije i statistike u RH nedovoljno razvijen, a tamo gdje i postoji u nekom obujmu na fakultetima, radi se više na deskriptivnoj razini. “Za aktualno smanjenje nataliteta, pad broja stanovnika i iseljavanje najčešće se u radovima naših demografa kaže da se to događa zbog društveno-gospodarskog razvoja i gospodarstva u teškoj krizi. To jednostavno nije točno. Svi znamo po zdravoj pameti da to ima utjecaja, međutim tu je čitav niz drugih čimbenika i vrlo je teško metodama kojima baratamo izolirati jedan i reći da se baš zbog toga iz Osječko-baranjske županije iselilo 15 tisuća stanovnika. A neki izlaze čak i s katastrofičnim tvrdnjama da ćemo izumrijeti. To nije proces koji je pogodio samo Hrvatsku, to se događa širom Europe, i u zemljama koje ekonomski bolje stoje”, ističe Jukić.

Kaže da je sve krenulo još od II. svjetskog rata i moralo se ukorijeniti jer stanovništvo ne reagira trenutno na poticaj, nego troma masa koja sve utjecaje kroz godine reflektira. “Možemo reći što naša generacija radi: O.K., sada ljudi nemaju puno djece, kasnije ih dobivaju itd. No, ne možemo reći da će oni koji se sutra rode imati iste obrasce ponašanja”, ističe, tvrdeći da se o demografiji piše općepopularno, a ne znanstveno.

Upozorava i da Hrvatska ima neprecizne podatke koji kasne, te podsjeća da se nakon popisa stanovništva čeka i po 5, 6 godina na cjelovite podatke. “A onda je to zastarjelo. Također, ne bilježimo podatke o migracijama. Mi nagađamo, jer naši ljudi nisu obvezni prijaviti i odjaviti prebivalište prilikom iseljavanja pa najčešće to i ne rade. Kada bi ti podatci postali javni i kada bi se točno znalo koliko ljudi odlazi, to bi još ugrozilo mirovinski sustav i snizilo perspektive”, zaključuje Jukić.