U naših susjeda Mađara povijesno sjećanje je puno dublje nego u prosječnih suvremenika iz neke druge države u okruženju, uključujući i Hrvatsku.

Granice srednjovjekovne Ugarske nekada su bile puno južnije nego što su današnje, a Mađari su vrlo ponosni na vrijeme kada su današnja (ili donja) Slavonija (Tótország, sa županijama virovitičkom, požeškom i srijemskom), Vojvodina (Délvidék, Bács, Torontál), Beograd (Nándorfehérvár> Bugarski Biograd), Mačva (Macsó) i dijelovi Bosne (Ózora> Usora, Só> Soli> današnja Tuzla) bili pod vlašću krune sv. Stjepana Ugarskog.

U Budimpešti je obilježena 558. godišnjica pobjede kršćanske vojske pod zapovjedništvom ugarskog vojskovođe i državnika Janka Hunyadija (János Hunyadi, Sibinjanin Janko iz pučke predaje) nad Turcima koji su 1456. godine neuspješno opsjedali Nándorfehérvár, kako se na mađarskom nazivao današnji srbijanski glavni grad. Stari mađarski naziv za današnji Beograd, prema svemu sudeći, potječe još iz vremena kada su Prvo (681. –1018.) i Drugo Bugarsko Carstvo (1185. - 1396.) dopirali sve do Vukovara, Pešte i Bilhoroda Dnjistrovskog u današnjoj Ukrajini. Jezikoslovci naziv Pešte (danas dio mađarskog glavnog grada) objašnjavaju bugarskom riječju pešt u značenju peći.

Državna proslava počela je jučer ujutro svečanim ispaljivanjem plotuna s brodova na Dunavu u luci nedaleko od Mađarske akademije znanosti, prenijela je mađarska agencija MTI. Potom su sudionici mimohoda prešli Lančani most do Budimskog dvorca u skupinama predvođeni vojnim orkestrom i časnicima mađarske vojske koji su nosili povijesne zastave. Vijence na spomenik Janku Hunyadiju položili su predstavnici mađarske Vlade, Ministarstva obrane i grada Budimpešte, prenosi MTI.

Mađarski parlament je proglasio 22. srpnja Danom sjećanja na pobjedonosnu bitku nad Turcima kod Nándorfehervára, zapravo kraj opsade, današnjeg Beograda 1456. godine.

Nakon pada Carigrada 1453., turski sultan Mehmed II. Osvajač krenuo je u osvajanje Kraljevine Ugarske, a njegov neposredni cilj bio je zauzimanje utvrde u Nándorfehérváru (Beogradu), najvažnijem ugarskom uporištu.

Bitka je počela 4. srpnja kada je otomanska vojska opkolila utvrdu brodovima na Dunavu i Savi, a tijek bitke je preokrenut 22. srpnja kada je s lijeve strane Save u napad krenuo i franjevac Ivan Kapistran (Giovanni da Capestrano) sa šačicom vojnika. Hunyadi, veteran u bitkama protiv Turaka, tada je sa svojim vojnicima krenuo u protunapad, nakon čega se turska vojska poražena povukla.

Zanimljivo je da je sv. Ivan Kapistran nekoliko mjeseci poslije umro od kuge u Iloku/Újlaku te vjerojatno pokopan u zajedničkoj grobnici. Ništa bolje sreće nije bio ni veliki vojskovođa Janko Hunyadi, koji je tri tjedna poslije bitke također umro od kuge, a njegovo tijelo je pokopano u katedrali sv. Mihaela u Gyulafehérváru (Erdeljski Biograd, danas Alba Iulia u Rumunjskoj), tadašnjem glavnom gradu ugarskog Erdelja. Njegov sin Matijaš Korvin (1458. –1490.) bio je jedan od najvećih, najmoćnijih i najprosvjećenijih vladara u zajedničkoj ugarskoj i hrvatskoj povijesti. Turci će osvojiti Beograd tek 1521. godine, nakon čega je bio moguć njihov daljnji prodor prema srednjoj Europi, najčešće preko škripavog drvenog mosta koji je kod Osijeka/Eszéka (od 1526. u turskim rukama) dao sagraditi Sulejman Veličanstveni.

Spomenuti rumunjski grad Alba Iulia danas je zbratimljen s gradovima imenjacima, mađarskim Székesfehérvárom (Stolni Biograd) i hrvatskim Biogradom na Moru (u kojem je Koloman 1102. okrunjen za hrvatskog kralja), prema kojima je i dobio svoje ime. D.Celing