U kapucinskoj crkvi u Osijeku na spomendan sv. Ilije, zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, orguljski je koncert "Posebne zahvale" održao fra Zvonko Marija Mirko Pšag, najstariji hrvatski kapucin koji s kraćim izbivanjem u Osijeku boravi od 1967. godine.

Pozivajući na koncert nakon nedjeljne večernje mise, fra Krešimir Borković zahvalio je Bogu za bistrinu patera Zvonka koji je sa subraćom i vjernicima 18. srpnja proslavio 90. rođendan te je tim povodom želio s Osječanima još jednom podijeliti umjetničku radost svirajući na korskim orguljama postavljenima 1871. godine. Unatoč naporima zbog krhkoga zdravlja, Pšag se s pomoću štapa i prijatelja uspeo na visoki kor, sjeo uz orgulje i prekrižio započinjući koncert skladbom "Poema domovini" o. Anzelma Canjuge, dok je uvodnim nagovorom "slušajte s radošću " potaknuo gromoglasni pljesak mnoštva u kapucinskoj crkvi.

Oduševljenje poštovatelja ovog iznimnog kapucina je raslo izvedbama osam skladba na repertoaru te još tri izvedene na bis bez praćenja notnih zapisa. Posebnost koncerta, pojasnio je skladatelj Pšag i posljednji živući učenik Azelma Canjuge, rođendanska je proslava, ali i obilježavanje 200. obljetnice rođenja G. Verdija i R. Wagnera čije je skladbe, "Zbor Židova" i "Svadbenu pjesmu" iz opera Nabucco i Lohengrin, orguljaš besprijekorno izveo. Svojevrsnu marijansku himnu - skladbu o. Anzelma Canjuge "Ljiljane bijeli" na riječi pjesnika Dragutina Domjanića, otpjevala je radosna publika.

"Hvala Bogu. Hvala svima. Molite za mene, no molite i za fra Bonaventuru Dudu (teolog bibličar, glasoviti propovjednik franjevac koji je 90. rođendan proslavio u siječnju 2014.), mojega prijatelja iz gimnazijskih dana", kazao je na kraju Pšag, naglasivši kako i papa Franjo poručuje: "Molite jedni za druge."

Dragocjenost koncertnog darivanja to je veća jer Zvonko Pšag živi svoju šezdeset petu obljetnicu svećeništva (zaredio ga je u samostanskoj crkvi Dubrava zagrebačka 16. travnja 1950. biskup Josip Lach, a mladu misu slavio je u Križovljanu 18. svibnja) i u Osijek je u kapucinski samostan sv. Jakova stigao u ljeto 1967. godine te je od 1. siječnja 1969. godine u novoosnovanoj župi (uz tadašnju Čepinsku cestu) bio prvi župnik koji gradnju današnje crkve i Svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića počinje 3. svibnja 1971. godine.