Dok se Johnny Rotten aka John Lydon, onako živahan, zdrav i veseo busa u prsa junačka svojim zvjezdanim statusom originalnog britanskog punkera i cinika bez dlake na jeziku, s druge strane Atlantika smrt nije imala milosti prema zadnjem članu po mnogima jedine prave punk družine.

Umro je, naime, Tommy Ramone (Tamás Erdélyi), posljednji iz originalne postave američkog punk banda Ramones. Smrt je po Tommyja došla u 62. godini, 11. srpnja, u New Yorku. BBC je javio kako je Tommy umro na odjelu za palijativnu skrb njujorške bolnice u kojoj se liječio od karcinoma na žučnom kanalu, svjestan da mu je kraj blizu i da je s njegovom smrću priča o Ramonesima definitivno dobila još jednu, dodatnu mitsku razinu, ionako već odavno veću od života samoga.

I tako je, nažalost, u sumornoj atmosferi zaokružena epopeja Ramonesa, neporecivo najutjecajnijeg punk banda koji je kročio planetom Zemlja. Ramones su bili i ostali sinonim za punk u svojoj izvornoj, nepomućenoj autentičnosti, premda je medijska slika Sex Pistolsa u trenutcima njihove najveće slave bila globalno mnogo razornija za ustajale forme rock glazbe sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No dok su Pistolsi brzo sagorjeli, čim su u postav doveli suicidalnog Sida Viciousa, a Rotten se prekodirao u postpunkersku verziju svoga Public Image Limiteda (P.I.L.), kvartet sastavljen u Queensu (New York) 1974. godine mukotrpno je, korak po korak, gradio karijeru i trajao još desetljeće i pol, što se pokazalo znatno više probitačnom sudbinom za Joey Ramonea, Johnnya Ramonea, Dee Dee Ramonea i Tommya Ramonea, punkersku “braću po oružju”.

Spomenuta se postava održala četiri ključne godine, od 1974. do 1978., snimivši u tom razdoblju i svoje najbolje albume - “Ramones”, “Leave Home” i “Rocket to Russia”, uz četvrti, “Road to Ruin”, nesumnjivo antologijska izdanja Ramonesa i punka uopće.

Kao i u slučaju Velvet Undergrounda, za Ramonese vrijedi glasovita izreka kako ih je na prvim koncertima vidjelo i čulo tek stotinjak posjetitelja njihovih koncerata, ali je bar pola njih nakon suočenja s Ramonesima osnovalo i vlastite bandove. Newyorška klupska rupetina zvana CBGB pritom je odigrala ključnu ulogu, a kad se cijela priča o Ramonesima zakotrljala, čudo iz Amerike prometnulo se u živuću legendu punka, koji su sami izmislili i s kojim su u godinama što su dolazile pokorili svijet.

Ramones su postali opće mjesto u svakoj storiji o punku, punk glazbi i punk pokretu, slava im je rapidno rasla, a i albumi su im se gomilali kao na tekućoj vrpci. Mijenjale su se i postave, bar po jedan ili dva člana, mijenjao se u usporedbi s prva četiri studijska albuma i stil, no ne i imidž, koji ih je također oznakovio za vječnost. Malo su koketirali i s mainstreamom, s power pop-punkom (izvrsni “Pleasant Dreams”), a njihova suradnja s Philom Spectorom na albumu “End of the Century” ušla je u legendu. Ipak, unatoč svemu što su činili i što su postali, srednjostrujaške top-ljestvice nikad nisu uspjeli osvojiti, što je jedan od povijesnih apsurda glazbenog biznisa, jer je svaka pjesma Ramonesa u svojoj elementarnoj, ogoljenoj konstrukciji osim troakordnog gitarskog punka sadržavala i troakordnu popističku melodiju i refren, građu jednako kvalitetnu kao i najbolje surferske harmonije iz Beach Boys ostavštine.

Međutim, ako i nisu osvajali visoka mjesta top-ljestvica, Ramonesi su osvajali srca svojih fanova, kojih je broj rastao iz godine u godinu. Naravno, podrška glazbene kritike uglavnom je bila i ostala neupitnom, no najvažnije od svega za kvartet u levisicama i kožnim jaknama bio je i ostao mit koji se usadio u kolektivnu svijest popularne glazbe i masovne popularne kulture općenito. Srećom, taj se mit ne samo održao i kad Ramonesa više nije bilo nego se i konstantno širio i razvijao, pa s punim pravom Ramonesi od 2002. godine zauzimaju mjesto u “Kući slavnih” (Rock and Roll Hall Of Fame) skupa s najvećim (i glazbeno različitim) velikanima (živim i pokojnim) američke rock glazbe. Jednostavnije napisano - Ramonesi su baština ne samo punk glazbe nego i popularne glazbe općenito, i nad tom činjenicom ne postoji niti će postojati ikakva trunka sumnje.

Naravno da je kao i svaki mit i mit o Ramonesima hrpa provjerenih činjenica, istina i laži, objektivnog životopisa i neobjektivnog pretjerivanja, fanovske zaslijepljenosti i hladnorazumske kritičarske logike, odnosa mitomanske karizme prema njihovom stvarnom životu, uključujući i koješta drugo više ili manje vezano uz karijeru grupe. Osim toga, Ramonesi nikad nisu bili čvrsta grupa istinski povezanih prijatelja, prije su bili skupina mušićavih egomanijaka koji su javno glumili zajedništvo dok je u stvarnosti sve vrilo od svađa, suprotstavljenih mišljenja, problema s alkoholom i drogama. No ono što ih je držalo i održalo kao grupu jest slonovska upornost, odnosno samosvijest da su samo kao band kadri nešto postići, bilo da snimaju albume bilo da sviraju na koncertima. Upravo je ta njihova animalna pripadnost čoporu, prije svega vlastitome, učinila od njih ikone punka i tjerala ih iz godine u godine dalje, sve do zlosretnog nastupa na Lollapalooza festivalu 1996. godine, kada su konačno prihvatili neizbježno saznanje da je svemu kraj, frustrirani ne samo osobnim animozitetima nego i nemogućnošću ostvarivanja većeg komercijalnog uspjeha, koji im je neprestano izmicao.

Doduše, još su se u nekoliko navrata okupljali, pa je njihov zadnji zakjednički nastup zabilježen godinu poslije u Palaceu u Hollywoodu. Koncert je snimljen i objavljen na CD-u “We're Outta Here”. Onda su se 20. srpnja 1999. svi bivši članovi osim Richiea okupili u Tower Recordsu u New Yorku kako bi davali autograme. Nakon toga Joeyja više nije bilo u javnosti - umro je 15. travnja 2001. od limfoma, u newyorškoj Presbiterijanskoj bolnici. Kad su pak 2002. primani u Rock 'n' Roll Hall of Fame, Johnny, Tommy, Marky i Dee Dee na ceremoniji su govorili u ime Ramonesa. Bizarno - Johnny je podržao Georgea Busha i njegov mandat, a Dee Dee čestitao je i zahvalio samome sebi! Dva mjeseca poslije umro je od predoziranja heroinom. U ljeto 2004. objavljen je dokumentarac o Ramonesima, “End of the Century: The Story of the Ramones”. Igrom sudbine, Johnny Ramone je 15. rujna 2004., s početkom prikazivanja filma, umro od raka prostate.

I onda se, 11. srpnja 2014., od života i Ramonesa oprostio i Tamás Erdélyi, poznatiji kao Tommy Ramone, posljednji preživjeli originalni član sastava. Romones su daklem mrtvi, ali nije mrtav i punk-rock koji su oni izmislili. Njihov utjecaj je i danas neizmjeran, ostavština antologijska, a mit vječan, kao i svi mitovi ovoga svijeta.