Nova FX-ova drama ima najobećavajuću premisu ove sezone - kad diktator ratom razorene zemlje, koji slučajno ili namjerno podsjeća na Sadama Huseina, padne na smrtnu postelju, njegov otuđeni sin vraća se kući kako bi pomogao obitelji da se zadrži na vlasti. Zašto je ova serija onda tako užasna? Prvo, očito su se zanimljivije stvari događale iza kamera nego u samoj seriji - prije nego što je doživjela premijeru, mnogi ljudi su napuštali ovaj projekt, a oni koji su došli, nisu se potrudili konačni proizvod učiniti gledljivim.

Postoji trenutak u prvoj epizodi koji me natjerao da se glasno nasmijem, što nije dobra stvar, jer se "Tyrant" - serija o izmišljenoj vladajućoj obitelji izmišljene bliskoistočne zemlje - više od ijedne druge serije koju sam ikad pogledao trudi biti ozbiljna (s velikim O). Naš junak Bassam Al-Fayeed je pedijatar iz Pasadene koji se vraća u svoju domovinu Abbudin (nakon prisilnog dvadesetogodišnjeg progonstva) kako bi nazočio nećakovoj svadbi. Teroristi kuju planove za upadanje na svečanost, pa Bassamov otac, kontroverzni diktator Abbudina, šalje svog starijeg sina Jamala da se pobrine za slugu, koji je plaćen od režima, da drži svog nećaka, vođu otpora, pod kontrolom. Jamal, kao od majke rođen (ne pitajte), pobrine se za slugu tako što ga pretuče u sauni/kupaonici. Bassam se umiješa i slijede najgori dijalozi u najurnebesnijoj sceni dramske serije ikad. To MORATE pogledati.

Od ozbiljne političke drame očekujemo stvarne, opipljive likove, pametne dijaloge i uvjerljivu radnju. No, "Tyrant" nudi tek nekoliko "zamjenskih" uzbudljivih scena. Zašto? Zato što su prelijeni dramatizirati stvarne probleme i previše ograničeni da ih realno riješe. Umjesto toga izmišljaju bliskoistočnu zemlju s bliskoistočnim problemima, opetovano ukazujući na to da možemo riješiti te probleme ako, je li, pozovemo teroriste na svadbu. Za početak, obiteljska strana je bolno površna. Bassamova djeca jedva se mogu nazvati likovima; doimaju se poput hodajućih avatara čiji su vrhunac komunikacije dijalozi tipa: "Ova palača je skroz super!" (Sammy) i "Naš djed je bio ratni zločinac" (Emma). Bassamova supruga Molly ima još manje smisla; neobično je željna preseljenja u opasnu zemlju (iako i sama ima liječničku praksu u Kaliforniji) i stalno ispituje svog suzdržanog muža zašto je otuđen od svoje obitelji (kao da cijela stvar s ratnim zločinima nije dovoljna). U međuvremenu, bratska veza između Bassama i Jamala sastoji se od toga što potonji vikne "Mi smo braća" četiri do pet puta po epizodi. Nema pravog suparništva, zavisti, izdaje, čak ni privrženosti. Ukratko: "Tyrant" nije naročito uvjerljiva serija, pa čak ni zanimljiva. Detalji su preopćeniti, sukobi su maksimalno pojednostavljeni, a Abbudin je previše nerealan. Šteta.