Dragovoljac Birtić živi od nula kuna, a stiže mu ovrha na kuću koja je gorjela još 2004.
Objavljeno 16. srpnja, 2014.
- Savjetovali su mi da se odreknem kuće i djece kako bih imao pravo na pomoć - kaže Jozo
KONDRIĆ – Osjećam se ugrožen i ponižen u državi u kojoj sam se rodio i za koju sam se borio '91. i '92. godine, a koja je kao članica EU-a usvojila zakon o elementarnim ljudskim pravima – tako svoju tužnu životnu priču započinje 53-godišnji Jozo Birtić iz Kondrića, koji nam je na vrata pokucao s hrpom papira u rukama, a među kojima i potvrdom iz Porezne koja je u svim kolonama ispunjena nulama.
– Živim od nula kuna, a imam 25 godina radnog staža. Nadničarim i time se hranim - nastavlja Jozo svoju priču prostrvši na stol medicinsku dokumentaciju, potvrdu o nesposobnosti za rad, ali i potvrdu da se pozivu domovine odazvao među prvima kao dragovoljac Domovinskog rata. Njegovi problemi, kaže, počinju prije deset godina, kada mu je izgorjelo potkrovlje kuće.
- Sagradio sam u Kondriću kuću koja nije dovršena, a 2004. godine izbio je požar i izgorjelo je potkrovlje zbog nestručnog priključka vanjske rasvjete. Po službenoj dužnosti Općinskog tužilaštva u Đakovu, optuženi su tada Općina Trnava i HEP te je 2009. godine donesena nepravomoćna presuda kojom mi se dodjeljuje odšteta od 51.000 kuna. Međutim, oni su se žalili Županijskom sudu u Osijeku te sam izgubio spomenuti iznos, ali i dobio nalog da moram platiti 14.500 kuna sudskih i odvjetničkih troškova. Ja to nemam odakle! Primanja nemam apsolutno nikakvih, a kako se kuća vodi na meni, sad mi stižu ovrhe na nju - žali se Jozo.
Nikakvih primanja, dodaje, nema još od veljače 2008. godine kada je ostao bez posla u jednom đakovačkom poduzeću, gdje je proglašen viškom.
Pokazuje nam liječničke nalaze koji svjedoče da je nesposoban za rad nakon infarkta, operacije ramena i psihičkog poremećaja.
– Smatram da me moja liječnica trebala slati na invalidske komisije, imao bih bar nekakvu mirovinu. Sada tražim lijek kod liječnika u Slavonskom Brodu koji ne moram platiti, a on mi prepiše onaj koji moram. Pa odakle?! - kazuje Jozo.
Inače, pojašnjava, oženjen je i ima troje djece. Dvoje su otišli svojim putem, a jedan sin živi kod njega i zbog toga nema pravo ni na kakvo socijalno primanje.
– Bila mi je socijalna radnica koja mi je savjetovala da se odreknem kuće i djece kako bih imao pravo na pomoć. Obraćao sam se i Uredu državne uprave za prava hrvatskih branitelja molivši jednokratnu pomoć početkom ove godine, do danas odgovora nema. Za to vrijeme ovrhe stižu i bojim se da ću ostati bez ovo malo imovine koju posjedujem. Nemoćan sam u borbi s velikima! Žalio sam se na ovrhe i poslao žalbu na više adresa da se vidi kako žive hrvatski branitelji u državi za koju su se borili i pri tome sve izgubili – posao, zdravlje, egzistenciju. Nije mi poznato da je netko od nadležnih državnih službenika odgovarao zbog nepružanja pomoći koja je bila potrebna ugroženima, a zna se za velik broj suicida, pogotovo hrvatskih branitelja. Rijetko su oproštajna pisma izašla u javnost da se vidi je li bilo spasa ugroženima - kazuje Jozo vapeći za pomoći.
Maja MUŠKIĆ
Odluka u korist Općine
S problemima Joze Birtića upoznata je i načelnica općine Trnava Irena Mikić Brezina, iako je požar njegovu kuću zahvatio prije njezina mandata. “Tada se radila javna rasvjeta u Kondriću, a koliko je meni poznato, budući da nije došla do njegove kuće, nešto su sami radili na svoju ruku i došlo je do kratkog spoja ili tako nešto, i izbio je požar. On je tužio Općinu i proces se vodio deset godina. Ove godine stigla je Odluka da Općina nije kriva jer je radove izvodio na svoju ruku. Mi znamo ono što nam odvjetnik kaže. Rečeno je da se sudski troškovi moraju podmiriti. Prvo je slana ovrha na prihode, a kako ih on nema, može na imovinu. Situacija je teška, ne znam što napraviti, a troškovi će se morati podmiriti - kaže načelnica Mikić Brezina. Maja MUŠKIĆ
Tko je od državnih službenika odgovarao zbog nepružanja pomoći ugroženima, a zna se za velik broj suicida - kaže Jozo Birtić