Objavljeno 14. srpnja, 2014.
Udruge pacijenata ne dijele ministrovo oduševljenje projektom
Vezani članci
ODJEL ZA OFTALMOLOGIJU KBC-a
U Ministarstvu zdravlja radna skupina ovih je dana raspravljala o potencijalnim modelima ustroja novog tijela koje bi trebalo biti na usluzi nezadovoljnim pacijentima.
Cilj je povećati kvalitetu zdravstvene usluge u Hrvatskoj, a ideja da se formira posebno pravobraniteljstvo za pacijente koje bi svoje zastupnike imalo u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu.
Dok iz Ministarstva zdravlja stižu informacije kako je ministar zdravlja Siniša Varga uvjeren da bi pravobraniteljstvo za pacijente konačno građanima omogućilo “prava vrata” na koja mogu pokucati s pritužbama, udruge pacijenata ne dijele njegovo oduševljenje. Đula Rušinović-Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, ističe kako ovakvo pravobraniteljstvo ne bi imalo dovoljno ovlasti nešto promijeniti u korist pacijenata.
- Pravobranitelji kod nas nemaju nikakve prave ovlasti. U suprotnom bi bio poželjan i to unutar modela s tri razine ovlasti koji podrazumijevaju imenovanje neovisnih zastupnika za prava pacijenata. Na prvoj razini takav zastupnik nalazio bi se na usluzi u svim bolnicama ležećim pacijentima koje bi obilazio na dnevnoj bazi i davao im do znanja kako se imaju kome požaliti na kršenje svojih prava. Jer što bolesnom čovjeku koji leži u bolnici vrijedi mogućnost pritužbe za nesavjesno liječenje pisanjem pisma pravobranitelju?! Na drugoj razini, zastupnik za prava pacijenata trebao bi postojati i u svakoj županiji kao instituciji. I on bi na dnevnoj bazi trebao biti na raspolaganju za prigovore svim pacijentima izvan ležećeg bolničkog sustava. Na trećoj razini trebao bi se nalaziti zastupnik na nacionalnoj razini, pandan današnjem pravobranitelju, ali s proširenim ovlastima. Ovaj model je jedno prihvatljivo rješenje za naš zdravstveni sustav - kaže Rušinović-Sunara.
U prilog osnivanja pravobraniteljstva za pacijente njegovi zagovornici ističu činjenicu kako više europskih država, primjerice Finska, Poljska ili Irska, imaju institut pravobranitelja za pacijente. Dok protivnici ovog koncept na to odgovaraju tvrdnjom kako je trošak osnivanja i održavanja pravobranitelja za pacijente, bez proširenja ovlasti instituta pravobranitelja, prevelik i nepotreban. U tom kontekstu upozorava se kako svaki novi ombudsman državu košta više od milijun kuna, dok je, primjerice, ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom lani na svoj rad potrošio tri milijuna kuna, a ured pravobraniteljice za djecu pet milijuna kuna.
Ivana SOLAR
KOME SE SADA POŽALITI?
Ako smatraju da su im povrijeđena prava, pacijenti se trenutno u Hrvatskoj mogu žaliti izravno Ministarstvu zdravlja ili najprije upravi bolnice u kojoj se liječe. No kako većina bolnica na pritužbe pacijenata zbog kolegijalne solidarnosti samo odmahuje rukom, od toga nema puno koristi. Manji dio pritužbi na zdravstvenu uslugu, primjerice ako se radi o diskriminaciji, može se uputiti i pučkom pravobranitelju. Paralelno Hrvatska ima zakonom predviđena povjerenstva za prava pacijenata na županijskoj razini, ali ta zakonska obveza nikad nije provedena u djelo.
ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA
Molim Vas da, temeljem Zakona o medijima, objavite ispravak netočnog navoda iz teksta gospođe Ivane Solar „Što će nam pravobranitelj za pacijente bez ovlasti?, objavljenog na internetskom portalu Vašeg lista 14. srpnja o.g.
Netočno je, naime, da „zakonska obveza, prema kojoj Hrvatska ima zakonom predviđena povjerenstva za prava pacijenata na županijskoj razini, nikad nije provedena u djelo.“ Sva su županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata osnovana odmah po stupanju na snagu Zakona o zaštiti prava pacijenata (nastavno: Zakon), koncem 2004. godine, i, gdje god su im čelnici županija omogućili barem minimalne uvjete za njihov rad, ona djeluju vrlo uspješno. Usluge su, primjerice, Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba svim njegovim štićenicima (a među njima su i svi hrvatski, pa i strani građani, koji zatrebaju pomoć u nekoj od javnih ili privatnih zdravstvenih ustanova na području Grada Zagreba) dostupne neprekidno, 24 sata, a podrazumijeva se i da one za sve koji ih zatrebaju potpuno besplatne. Informacija se o adresi ovog Povjerenstva nalazi na web-stranici Gradske uprave Grada Zagreba, na njegovu Facebook-profilu, na popisu servisnih službi Grada u besplatnom biltenu Zagreb.hr, te na telefonskom broju 18981. Općenito, sva je županijska povjerenstava za zaštitu prava pacijenata građanima vrlo lako naći jer se sva ona službeno nalaze na adresama svojih županija. Za razliku od mnogobrojnih udruga koje su prava pacijenata ovlaštene samo promicati (građane o tim njihovim pravima informirati), za zaštitu su svih tih prava ovlaštena, stručno osposobljena i zadužena isključivo županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata. Za svoj rad ona odgovaraju Povjerenstvu za zaštitu i promicanje prava pacijenata Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske i svojim županijskim skupštinama kojima su koncem svake kalendarske godine dužna podnijeti izvješća o svom radu. Kada se pacijent ili njegov zakonski zastupnik obrati „svom“ županijskom povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata, on ima od njega pravo očekivati i, štoviše, zahtijevati i stručnu i pravodobnu zaštitu svojih prava, a, u zakonskom roku, i pisano obavještavanje o svakoj s tog naslova poduzetoj aktivnosti.
Nema, dakle, nikakve potrebe da se zbog mogućeg kršenja Zakonom propisanih prava pacijenata ijedan hrvatski pacijent ili njegov zakonski zastupnik obraća Ministarstvu zdravlja Republike Hrvatske, ravnateljima zdravstvenih ustanova ni, još manje, Uredu pučke pravobraniteljice Republike Hrvatske. S punim se povjerenjem svaki, pruženom mu ili uskraćenom zdravstvenom uslugom, nezadovoljni hrvatski pacijent može obratiti „svom“ (teritorijalno nadležnom) županijskom povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata. Za njega je i najbolje da to odmah učini. Jer na taj će način zaštitu svojih prava ostvariti najlakše, najbrže i najbolje.
Predsjednik Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba
Damir Jukica