Vlč. Pavle Mikulčić prvi je
mladomisnik u Bukovlju
Objavljeno 14. srpnja, 2014.
Vezani članci
SVEČANOST U ŽUPI MUČENIŠTVA SV. IVANA KRSTITELJA
BUKOVLJE - Prvi put u povijesti Bukovlje slavi svog prvog mladomisnika, Pavla Mikulčića, 24-godišnjeg sumještanina, kojega svi poznaju i hvale. Ponosni su pa su s radošću za tu prigodu posebno svečano okitili selo kao znak podrške i privrženosti te zajedno s obitelji danima pripremali slavlje. A mladi svećenik je u subotu na platou iza mjesne crkve - u nazočnosti petnaestak starijih svećenika, svojih roditelja, sestre, rodbine, prijatelja, susjeda i više od tisuću znatiželjnika - pred svojom župnom zajednicom nadahnuto i toplo održao mladu misu, stavljajući tako pečat na svoj svećenički poziv. Uslijedila je propovijed fra Darka Teperta, OFM, bibličara i profesora s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, s riječima ohrabrenja mladomisniku za život koji ga očekuje. “Isus ne dolazi mnoštvu s velikim zahtjevom, on samo želi biti blizu čovjeku. Tako i svećenik treba svojim životom svjedočiti Boga koji je brižan, nježan, Boga koji je ljubav...”, između ostaloga je kazao fra Darko Tepert. Misnom je slavlju prethodila četverodnevna duhovna priprava u župnoj crkvi sv. Antuna u Podvinju te prigodne pobožnosti.
Uzbuđenje, zajedništvo i radost osjetilo se u cijelom Bukovlju. “Velika je to svečanost za sve nas, svi smo od srca pomogli, želimo Pavlu svu sreću...”, komentirali su susjedi. Sreću ne kriju ni njegovi roditelji, Marija i Drago, koji su sinovu prvu misu pratili sa suzama u očima.
Posebno je glazbeno nadaren, vedar, pričljiv, otvoren, kompletna osoba kakvu crkva treba - komentiraju za Pavla brojni poznanici. A mladomisnik s osmijehom odgovara kako je svećeništvo ponajprije dar od Boga. “To je nešto što vas privlači i na što se vraćate bez obzira na to kamo otišli. Kod mene se to dogodilo u djetinjstvu. Rado sam odlazio u crkvu, ministrirao, u tom smislu mi se odvijala i igra. Za osmogodišnjaka taj poziv nije imao isto značenje kao danas. Nisam shvaćao ni misu, ali me Bog privlačio k sebi”, prisjeća se vlč. Pavle. U srednjoj školi intenzitet Božjeg poziva nije bio isti, priznaje. Izlazio je, družio se, bilo je tu i djevojaka, volio je društvo. “Sazrijevanjem, sa 18 godina, odlučio sam upisati Bogoslovni fakultet i prošle sam godine diplomirao, a nedavno sam zaređen u Đakovu”, kaže vlč. Pavle, dodajući kako nikada nije požalio što je završio opću gimnaziju, gdje je, kaže, stekao odlične prijatelje i mnogo toga naučio.
Na svečanosti nakon mlade mise, u velikom šatoru na mjesnom igralištu, bilo je više od 1.200 uzvanika. Uz obitelj, većina suseljana danima je pripremala slavlje. Pekle su se pečenke, donosile na dar razne domaće delicije, pekli kolači, stizale gajbe piva, kilogrami kave, cvijeće... A uz tamburašku glazbu do poslije ponoći, nizale su se čestitke prvom mladomisniku iz Bukovlja, koji stupa na svoju prvu dužnost u osječkoj konkatedrali. Marija Radošević
“Njegov ga je poziv čekao”
Otac i majka, Marija i Drago, ponosni su na Pavla. Na pitanje kako se nose s njegovom odlukom, majka je odgovorila: “Vjernici smo, katolici, a Pavao je od djetinjstva pokazivao ljubav prema tom pozivu i samo on zna zašto. Kao učenik šestog razreda i ministrant, u Osijeku je bio na dočeku Pape. Jednom mi je ispričao kako je u prolazu Papa baš njega pogledao, i to je bilo presudno za njegovu odluku. Čak je odmah htio krenuti u malo sjemenište, no suprug i ja smatrali smo da, ako to mora biti njegov poziv, on će ga čekati. Završio je gimnaziju s odličnim uspjehom, bez mature, te upisao Bogosloviju u Đakovu, i kao odličan student završio u roku.” Njegovu ljubav prema Bogu i njegov odabir razumije i podržava otac Drago: “To je njegov cilj i put. Prihvatio sam ga i sretan sam ako je on sretan.”