U prošlom broju TV Obzora predstavili smo vam prvi dio liste najboljih filmskih klasika koji nisu na engleskom jeziku, a koju je britanski filmski magazin Empire predstavio prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu. U ovom drugom i posljednjem dijelu ljetnog specijala donosimo vam prvih petnaest najboljih filmova prema Empireovom izboru.
15. Neka uđe onaj pravi (2008.)
(Redatelj: Tomas Alfredson)
U vremenu kada je svaki drugi film posljednjih desetak godina o vampirima, ova bajkovita fantazija o otuđenosti i surovosti života postavila je nove standarde žanra, ne gurajući u prvi plan vampire, nego prekrasan odnos dvoje klinaca koji ionako vode borbu s neprihvaćanjem okoline u kojoj žive. Film koji će vas ostaviti bez teksta, s tek ponekom suzom u oku, svakako zaslužuje mjesto na vašoj polici sjećanja.
14. Tri boje : Trilogija (1993.-4.)
(R: Krzysztof Kieslowski)
U slučaju poljskog genijalca Krzysztofa Kieslowskog dobijete tri filma za cijenu jednoga, ali zato je dojam još veći. A u njima priče o nesretno zaljubljenim sucima, usamljenim emigrantima i očajnim udovicama. Međutim, ova trilogija inspirirana francuskim bojama na zastavi, kao i onom slavnom krilaticom bratstvo, jednakost, sloboda istinski je tour-de-force kroz emocije kao i sedmu umjetnost uopće.
13. Pravila igre (1939.)
(R: Jean Renoir)
André je vrstan avijatičar nesretno zaljubljen u Christine koja je udana za aristokrata Roberta, no suprug je nesmetano vara s ljubavnicom Geneviève. Film “Pravila igre”, satira tadašnjeg francuskog društva, prošao je lošije i kod publike i kritike te je nedugo nakon početka prikazivanja povučen iz distribucije. Ranih 60-ih film biva restauriran i ponovno distribuiran te prepoznat kao remek-djelo Jeana Renoira.
12. Metropolis (1927.)
(R: Fritz Lang)
Vizionarsko ostvarenje Fritza Langa najskuplji je nijemi film svih vremena, a s razlogom se smatra jednim od velikih klasika kinematografije. Međutim, na stranu meglomanski budžet, “Metropolis” je vizualni užitak i neizbrisiva Langova ostavština za sve SF filmove koju su uslijedili nakon njega. Ili da citiramo Christopher Nulla: Povijest kinematografije ne postaje relevantnija od originalnog "Metropolisa", grandioznog i nevjerojatnog epa koji izgleda impresivno i danas.
11. Slatki život (1960.)
(R: Federico Fellini)
Trosatna odiseja kroz hedonizam i dekadenciju rimskog života 60-ih godina prošlog stoljeća kroz prizmu novinara Marcella. “Slatki život” je vrhunac Fellinijeve karijere s nekoliko nezboravnih scena koje se zauvijek urežu u sjećanje, poput recimo Anite Ekberg u fontani Trevi. Iako je film kritika bezvrijednog hedonizma, ali istovremeno toliko je senzualan i luksuzan da ga je osudila i Katolička Crkva.
10. Avanture male Chihiro (2001.)
(R: Hayao Miyazaki)
Remek-djelo majstora animea Hayao Miyazakija, autora hvaljene “Princeze Mononoke”. “Avanture male Chihiro” priča je o desetogodišnjoj djevojčici Chihiro, koja s roditeljima zaluta u misteriozni grad kojim vlada vještica. Ali to je samo vrhunac sante ispod koje se nalaze cijeli niz neobičnih likova, kao i duhova iz japanskih folklornih bajki. Iako većinu vremena nećete znati o čemu se ovdje radi, jenostavno se prepustite ovom čarobnom snu da vas odvede na nezaboravno putovanje.
9. Nadnica za strah (1953.)
(R: Henri-Georges Clouzot)
Dva kamiona, četiri čovjeka i dovoljno nitroglicerina kojim bi mogli raznijeti cijelu Južnu Ameriku. Dovoljno sastojaka za savršen triler, ali i u slučaju Clouzota pažnju treba obratiti na sjajnu karakterizaciju likova koje predvodi Yves Montand. Riječ je o jednom od najboljih filmova svih vremena, koji podjednako imponira dramaturškom kompaktnošću i savršenim ritmom naracije koji otkucava poput paklene naprave.
8. Sedmi pečat (1957.)
(R: Ingmar Bergman)
Priča prati viteza koji na putu kroz srednjovjekovnu Švedsku preispituje vlastitu vjeru i pokušava pronaći Boga i smisao postojanja. Film je poznat po scenama u kojima vitez igra šah protiv Smrti kako bi produžio vlastiti život. Filmska majstorija Ingmara Bergmana propituje velike teme kojima se do tada prvenstveno bavila književnost - pitanje vjere i bitka. U karijeri prepunoj nedostižnih remek-djela ovo je Bergmanov vrhunac.
7. Božji grad (2002.)
(R: Fernando Meirelles)
Božji grad, koje li krasne ironije, zloglasni je dio Ria de Janeira, od početka 1980-ih najopasnije je mjesto u gradu, znano kao Favela. Priča smještena u taj sumorni predio zapleće sudbine mnogih tamošnjih stanovnika u kojemu nema mjesta za humanost i sućut, nego je to vječna vladavina krvavog nasilja. Film brazilskog redatelja Fernando Meirelles kojim je ispisao povijest ovim maestralnim filmom koji će vam se zauvijek urezati u pamćenje.
6. Bitka za Alžir (1966.)
(R: Gillo Pontecorvo)
Snimljen na ulicama Alžira dokumentarnim stilom, film Gilla Pontecorvoa živopisno predočava buran alžirski ustanak protiv francuske okupacije u 1950-ima. Jedan od najutjecajnijih filmova političke tematike, “Bitka za Alžir” usredotočio se na strašne događaje iz 1957., ključne godine za alžirsku borbu za nezavisnost od Francuske. Film koji nije samo utjecao na filmaše, nego i na vanjske politike bivših kolonizatora.
5. Panov labirint (2006.)
(R: Guillermo del Toro)
Jedanaestogodišnja Ofélia stvara svoj imaginarni svijet kao bijeg od strahota rata, no redatelj Guillermo del Toro svakom gledatelju nudi mogućnost izbora - vjerovati ili ne. Stoga može ga se iščitati kao bajku ili plač protiv fašizma, horor ili fantaziju te možda kao najljepšu priča o mentalnoj bolesti - “Panov labirint” bez obzira na to kako ga gledali jest uvrnuto remek-djelo koje bi vas moglo nokautirati jače nego high-kick Mirka Filipovića.
4. Kradljivci bicikla (1948.)
(R: Vittorio Da Sica)
O ovome filmu možete čitati u svakoj teorijskoj knjizi o sedmoj umjetnosti. Film, koji potpisuje slavni redatelj i glumac Vittorio de Sica (Čistači cipela, Čudo u Milanu), prikazuje nesretnu priču jednoga takvog pojedinca. Uz vjeran prikaz tadašnje talijanske stvarnosti, film donosi i ideju o usamljenosti te kvarenja ljudi zbog loših životnih prilika. “Kradljivci bicikla” osvojio je niz nagrada na međunarodnim filmskim festivalima (među ostalima i počasnog Oscara 1950.).
3. Oklopnjača Potemkin (1925.)
(R: Sergei Eisenstein)
Oklopnjača Potemkin je slavna ruska crno-bijela nijema drama iz 1925. koju je režirao Sergej Eisenstein. Film je snimljen prema istinitom događaju, a govori o pobuni mornara na ratnom brodu čime je kasnije započeta ruska revolucija. Dakle, ako vas zanima povijest kinematografije ili utjecaj filma na politiku i medij u 20. stoljeću, ovo vam je obavezno štivo. Isto tako, legendarna scena na stepenicama u Odessi u kojoj carski vojnici napadaju civile postala je neizostavni dio svačijeg sjećanja.
2. Amelie (2000.)
(R: Jean-Pierre Jeunet)
Amelie je neobična zvijer, ćudljiva priča koja ima više mraka u sebi nego bi si običan gledatelj to htio priznati. Jer, ne zaboravimo, Amelie se zabavlja šalama na tuđi račun i praćenju drugih ljudi samo kako bi pomogla usamljenim dušama Pariza da pronađu ljubav života. A kada spojite koloroidnu kameru Brune Delbonnela, maestralnu rolu Audrey Tautou i uvrnuti realizam Jean-Pierrea Jeuneta rezultat je filmska čarolija koja je zarobila sve pod nebeskim svodom. A ne treba zaboraviti ni očiglednu posvetu Kieslowskom.
1. Sedam samuraja (1954.)
(R: Akira Kurosawa)
Savršena fuzija akcije i glume, istoka i zapada, “Sedam samuraja” Kurosawin je prvi korak u samurajske teme, jedan od najpopularnijih japanskih filmova u inozemstvu. Slavljen zbog vizualne domišljatosti u organizaciji pokreta, prostora i montaže, uz savršeno funkcionalno korištenje kostima i scenografije kao sugestija kaosa i moralno-filozofskog sunovrata. Glavna tema filma Akira Kurosawa su čast i dužnost, u vrijeme kada tradicionalne vrijednosti bivaju degradirane. Ukratko, ako nikada niste gledali “Sedam samuraja”, kao da nikada niste ni gledali filmove.
Pripremio: Nikola KUČAR