Njemačka je pobjedom nad Francuskom izborila peti uzastopni polufinale na velikim natjecanjima. Treći put su među četiri najbolja na svijetu, a dvaput su to ostvarili i na svjetskim prvenstvima. Tako je to kad “Švabo poludi”. Prekretnica im je bio Euro 2004. u Portugalu kada drugi put uzastopce nisu prošli skupinu. Onda su udarili šakom o stol, napravili projekt za mlade igreča, stavili Sammera na njegovo čelo i dobili ovo što danas gledamo. Tako to rade Nijemci. Istina, u tih deset godina nisu uspjeli otići do kraja, ali uvijek su u vrhu što jasno govori o kvaliteti. Na prethodna dva velika natjecanja (SP 2010. u Južnoj Africi i na Euru u Poljskoj i Ukrajini 2012.) igra njemačke reprezentacije ostavljala je ljude bez daha, ali im je uvijek nedostajao milimetar do vječne slave. U Brazilu im se igra “poružnjela”, ali rezultat je i dalje tu.

- Bila je to čvrsta i tvrda utakmica u kojoj su obje momčadi defenzivno odigrale sjajno. Ipak, mi smo uspjeli zabiti jednom i proći u polufinale. To je odličan rezultat, ali sad želimo napraviti korak dalje - rekao je Joachim Löw, izbornik Njemačke.

Junaci pobjede “efla” ovaj put bili su ljudi iz obrane: Mats Hummels koji je zaustavio Benzemu, a stigao je zabiti i jedini pogodak, te vratar Manuel Neuer koji je u nekoliko navrata pokazao čudesnu hladnokrvnost.

Francuski izbornik Dider Deschamps bio je silno razočaran nakon susreta.

- Bila je to izjednačena utakmica u kojoj smo mi na kraju ispali gubitnici. Nismo očekivali da će naša brazilska avantura završiti u četvrtfinalu i zato smo tužni, razočarani i frustrirani. Ipak, moramo gledati unaprijed. Pred ovom generacijom igrača je još mnogo zajedničkih nastupa. Moramo skupljati iskustvo koje nam je nedostajalo u odnosu na Njemačku - rekao je Deschamps.

On je doslovce preporodio Francusku. Razbijenu vojsku, koja je u Južnoj Africi bila nacionalna sramota, “pregrupirao” je u momčad koja je opet ponos nacije. Izbacio je problematične i stvorio pravi duh unutar selekcije što je rezultiralo odličnim nastupima na SP-u. Možda su mogli i više. Samo da nisu naletjeli na Njemačku. Oni su im “crna mačka” jer su dvaput uzeli snove onoj Platinijevoj generaciji zaustavivši je u polufinalima SP-a 1982. i 1986. Poslije toga na sreću Francuza više se nisu sastajali s Njemačkom na Mudialu. Sve do Maracane. I opet su izgubili. Tako to, najčešće, ide s Njemačkom. D. Keler