(redatelj : Alan Mak, Lau Wai-keung)

Već i vrapci na grani znaju kako je ovo original kojega je kasnije “presnimio” Martin Scorsese u “Pokojnima” te osvojio svojeg prvog Oscara. Vrhunska glumačka izvedba dvije azijske glumačke legende Andyja Laua i Tonyja Leunga, napeti emocionalni triler koji vas neprestano drži na rubu stolice s nevjerojatno cool scenom na kraju kao šlagom na ionako savršenu tortu.

(R: Francois Truffaut)

Debitantski film obožavanog Françoisa Truffauta inicijalno je ostvarenje francuskog novog vala, filmskog pravca kojega je redatelj pokrenuo zajedno sa istomišljenicima iz časopisa “Les Cahiers du Cinéma”. Autobiogfraski film, s najvećim delinkventom u povijesti filma, istovremeno je dirljiv, liričan, nesentimentalan i autentičan od početka sve do slavnog zamrznutrog kadra na kraju.

(R: Zhang Yimou)

Iako usredotočen na prikaz obitelji i sudbine djevojaka koje udajom ulaze u bogate feudalne obitelji u 20-im godinama prošlog stoljeća, svoju kritiku usmjerava prema suvremenoj autoritarnoj vlasti, referirajući se pritom na pokolj na pekinškom Tiananmenu 1989. godine. Možda najbolji film karijere Zhang Yimou, bolno je iskrena priča koja će vas zarobiti u jednakoj mjeri kao lice Gong Li.

(R: Giuseppe Tornatore)

Savršena talijanska ljubavna priča smještena u malo kino na Siciliji. Tornatoreovo remek-djelo “Cinema Paradiso” ima toliko šarma i smisla za humor da bi otopio i srca nekih ratnih zločinaca. Prekrasno prijateljstvo mladog Salvatorea i mrzovoljnog starca Alfreda, kao i gomila pitoresknih likova koji prodefiliraju kroz film redovito nas podsjeti zbog čega smo, isprva, i zavoljeli sedmu umjetnost.

(R: Jean Cocteau)

Prelijepa mlada djevojka zauzme mjesto svoga oca kao zatvorenik kod misteriozne Zvijeri koja djevojku želi za svoju ženu. Dakle, priča je poznata, ali nije ovo Disney s raspjevanim posuđem, nego film koji će vam se pojavljivati u noćnim morama, a sve to zahvaljujući nevjerojatnoj kemiji između dvoje glavnih glumaca Josette Day i Jeana Maraisa. A ne treba ni zaboraviti majstora zanata Jeana Cocteaua.

(R: Wolfgang Petersen)

Prije nego se odmetnuo u Hollywood kako bi snimao blockbustere poput “Troje”, “Posejdona” i “Oluju svih oluja” Wolfgang Petersen snimio je svoj film karijere o njemačkoj podmornici u II. svjetskom ratu. Nastao prema istoimenom romanu Lothara Gunthera Buccheima ovo je jedan od najnapetijih filmova koje ste ikada mogli pogledati. I na kraju, jedan od najtužnijih.

(R: Elem Klimov)

“Idi i smotri” sovjetski je ratni film i psihološki horor bjeloruskog redatelja Elema Klimova. Dječak Fljore priključuje se partizanima, a u međuvrmenu nacistički odredi smrti siju strah i smrti ostavljajući iza sebe pustoš, kaos i tisuće mrtvih. Posljednji Klimov film svakog pozornog gledatelja odvodi na putovanje kroz pakao i nikada ga ne vrati nazad.

(R: Victor Erice)

Redateljski debi španjolskog redatelja Víctor Ericea majstorski je izvizualizirana drama s malim elementima horora na glasu je kao jedan od najznačajnih uradaka u povijesti španjolske kinematografije. Ali u podtekstu može se isčitati i kritika Frankovog režima, stoga ni ne čudi kako je ovo jedan od omiljenih filmova slavnog pokojnog redatelja Stanleya Kubricka.

(R: Akira Kurosawa)

Film koji je svijet upoznao s japanskom kinematografijom, prvo je remek-djelo jednog od najvećih autora svih vremena, Akire Kurosawe. Film opisuje silovanje žene i kasnije ubojstvo njenog muža kroz iznimno različite priče četiri svjedoka. I nakon bezbroj gledanja još uvijek nismo sigurno što nas više oduševljava u ovom filmu, fotografija, montaža, glazba, simbolizam ili majstorska rola Toshira Mifunea.

(R: F.W. Murnau)

Nijemi klasik F(riedricha) W(ilhelma) Murnaua je originalni film o vampirima, prije klišeja i campa koji su zabili svoje očnjake u ovaj filmski žanr. Iako modernom gledatelju sigurno neće biti zastrašujući, još uvijek je istovremeno, skoro sto godina kasnije, jeziv i magičan, pokazujući kako su nekoć redatelji uistinu bili majstori od zanata. Vjerujte, sjene nikad nisu bile strašnije.

(R: Alfonso Cuarón)

Jedan od najljepših, ali i najtužnijih filmova o odrastanju. Egzistencijalni road movie Alfonsa Cuarona, koji se ove godine okitio brojnim Oscarima za “Gravitaciju”, osvojio nas je majstorskim rolama Gaela Garcije Bernala i Diega Lune, no pokretačka snaga filma zasigurno je prekrasna Maribel Verdu. Ukratko festival emocija, humora i inteligencije.

(R: Werner Herzog)

Kemiju kakvu su na setu imali Herzog i njegov “najdraži neprijatelj” Klaus Kinski neponovljiva je u svijetu filma. “Aguirre” je njihova prva zajednička suradnja, film koji će vas od uvodne Machu Picchu scene do posljednjeg kadra s majmunima ostaviti bez riječi. Isto tako priče o snimanju filma su legendarne, jer navodno su Herzog i Kinski jedan drugome prijetili smrću, pa čak i spavali naoružani.

(R: Park Chan-wook)

Mračan, povremeno izopačen, a već u drugom trenutku urnebesan, metaforičan, zabavan i pretjerano nasilan, briljantan sve su to epiteti kojima se godinama razbacujemo kada pričamo i pišemo o “Oldboyu” Park Chan-wook. Drugi dio njegove “Trilogije osvete” jedno je od posljednjih istinskih remek-djela 21. stoljeća, klasik kojega su kasnije mnogi pokušali kopirati, ali nitko nije uspio.

(R: Satyajit Ray)

Satyajit Ray smatra se jednim od najboljih redatelja 20. stoljeća. Režirao je 37 filmova, uključujući i dokumentarne i kratke filmove. Bio je i pisac, izdavač, ilustrator, grafički dizajner i filmski kritičar. Međutim, njegovim najboljim ostvarenjima smatra se “Apu trilogija”, koja slavi humanost i prikazuje nam neuhvatljivi ritam života. Pripremite maramice, suze su neizbježne.

(R: Yasujiro Ozu)

Tokijska priča je poetičan film koji razmatra temu raspada obitelji usred odrastanja djece koja su pod pritiskom poslovno rasućeg Tokyja pedesetih godina. Film je epopeja obiteljskoj zajednici i malim, skromnim ljudima koji se, nažalost, moraju prilagoditi novim situacijama, a po mnogim kritičarima najuspješniji film slavnoga japanskoga redatelja Yasujira Ozua.

Pripremio : Nikola KUČAR

(nastavak u sljedećem broju)