Ministar Jakovina učinio nas je još nekonkurentnijim nego smo to bili prije ulaska u EU
Objavljeno 2. srpnja, 2014.
Dok smo opterećeni nametima od kojih živi birokracija, napretka nema, kaže Josip Zmaić
Kada je Hrvatska prije godinu dana, 1. srpnja postala 28. punopravna članica Europske unije, njezini poljoprivrednici u tu su europsku integraciju ušli s nadom kako će se, kažu danas, i na domaće tržište uvesti napokon reda.
Velika nada pretvorila se u veliko razočaranje. Josip Zmaić iz Starih Perkovaca, čija se obitelj kroz naraštaje bavi poljoprivredom, kaže kako se uistinu nešto promijenilo od ulaska Hrvatske u EU, ali nagore.
- I prije sam upozoravao da je naša poljoprivreda nekonkurentna u Europskoj uniji, a uvjete konkurentnosti stvara hrvatska država. Mi funkcioniramo na način da imamo PDV u proizvodnji 25 posto, a Slovenija, Mađarska, Srbija i zemlje s kojima dijelimo zajedničko tržište imaju 8,5 posto. Svakom normalnom je dovoljan ovaj podatak da zaključi koliko smo mi konkurentni na tom tržištu. S druge strane imamo Francusku, koja je najveći proizvođač pšenice u Europi, veći i od Ukrajine i Rusije, gdje je cijena pšenice 1,50 kn, a mi još ne znamo koliko će naš finalni proizvod na kraju vrijediti - kaže Zmaić.
Dodaje i kako je hrvatsku poljoprivredu dolaskom ministra Tihomira Jakovine na čelo tog ministarstva pogodila elementarna nepogoda.
– Skresao je potpore, uveo nam nove namete i napravio nas još nekonkurentnijim, što mu najviše zamjeram, negoli smo to bili kad smo ušli u EU. Mi smo jedina zemlja gdje proizvođači moraju unaprijed platiti nadzor integrirane proizvodnje, prije nego što ga oni izvrše, a s druge strane državna administracija, tj. Savjetodavna služba ga uopće ne izvršava. Jednostavno dođu kod seljaka i prepisuju njegove bilješke - napominje Zmaić.
Njegova obitelj generacijama se bavi poljoprivredom i uvijek su, kaže, pratili vrhunske tehnologije, primjenjivali najbolju i najkvalitetniju agrotehniku.
– Ove godine tko je iole uspio odraditi na vrijeme potrebne poslove, nešto će uspjeti skinuti uroda. Mi smo u najvećoj mjeri sijali pšenicu, a onda soju, suncokret i šećernu repu. Naša tvrtka je tvornica bez krova i mi 24 sata strepimo kad god se pojavi neki oblak, dodaje ovaj poljoprivrednik. Na upit što treba učiniti kako bi hrvatski seljak postao konkurentniji odgovara kako je taj posao na Vladi.
Veliki nameti na ulaganja
– Moraju se smanjiti nameti i građanima pojednostaviti posao i smanjiti namete na ulaganja i investicije. Dok god smo opterećeni nepotrebnim nametima koji su potrebni jedino birokraciji da bi živjela, tu napretka nema i neće ga biti. Jako puno očekujem od akvizicije gdje je Agrokor preuzeo Mercator, što je za nas seljake velika šansa, jer nema proizvodnje ako nema osigurane police u bilo kojem trgovačkom lancu. To je zatvoreni krug koji nam sada daje veliku šansu za ulazak na šire tržište u okruženju - ističe Zmaić.
– Ne samo tim nametima opterećeni do guše, nego se ljudi dave. Zakon o potporama koji je donijela bivša vlast sada je počeo primjenjivati aktualni ministar. Ondje je naveden maksimalni iznos, a nije minimalni. On praktično može dati koliko hoće, a zakonsku je regulativu ispoštivao. Mi do zadnjeg trenutka ne znamo na što možemo računati. To nije slučaj sa seljakom u EU - napominje Zmaić.
- Seljak u Europskoj uniji unaprijed zna da mu je potpora 300 eura po hektaru, 400 ili 500 kao u Grčkoj. Francuski seljak zna da će mu cijena pšenice biti 200 eura po toni, a mi ne znamo. Mi gledamo što će Ukrajina, koliko će koštati černobilska pšenica ili neka najgora u Mađarskoj, mi se uvijek ugledamo na najgorega od gorega i na takav način uspoređivajući se s najgorim od gorega idemo formirati neku cijenu. Kad se sve to skupa zbroji s nametima koje imamo, jasno je da prosperiteta nema - zaključuje Zmaić.
Neravnopravni na tržištu
Tomislav Munjić, poljoprivrednik iz Kuševca, kaže kako je istina da se stanje u poljoprivredi promijenilo nakon ulaska u Europsku uniju – ali nagore.
„Očekivali smo ravnopravnost tržišta, a dobili smo kontru. Nismo ravnopravni sa seljacima iz Europske unije i ne možemo im parirati“, kaže Munjić. On obrađuje 30 hektara zemlje, a u najvećoj je mjeri sijao pšenicu, uljanu repicu i kukuruz. Žetva pšenice je u tijeku, ali ju, kaže, ne predaje ni jednom otkupljivaču.
– Mi pšenicu sipamo pod šupu, za 1,05 mi smo ne u minusu, nego ispod njega. Trebala bi cijena iznositi 1,60 kn, gledajući na troškove, da bi seljak bio na nuli. Zato smo mi već pet-šest vagona iskipali pod šupu. S ovom cijenom nema šanse da se pokrijemo i nema šanse da ju predamo - kaže Munjić.
Maja MUŠKIĆ
Tomislav Munjić
poljoprivrednik iz Kuševca
Stanje u poljoprivredi se promijenilo nakon ulaska u Europsku uniju – ali nagore.
Josip Zmaić
poljoprivrednik iz Starih Perkovaca
Mi smo jedina zemlja gdje proizvođači moraju unaprijed platiti nadzor integrirane proizvodnje, kaže Josip Zmaić