Nikada tužniji crkveni god u našim Račinovcima.

- Ni u vrijeme Domovinskog rata selo nam nije bilo tako opustošeno i jadno. Umjesto da u našim domovima dočekujemo goste i slavimo našeg zaštitnika, sv. Ivana Krstitelja, mi smo i dalje u izbjeglištvu, zaboravljeni i napušteni. Naša je tragedija ujedinila Hrvatsku, ljudi su pomagali, uplaćivali novac, davali i više od svojih mogućnosti, ali do nas ni kuna te pomoći nije stigla. Milijuni su oročeni u banci, Crveni križ ubire kamatu, a mi nemamo ni za kilogram kruha. Nedopustivo, sramotno i poražavajuće - ogorčeni su mještani Račinovaca.

I načelnik općine Drenovci koja je pretrpjela najveće štete u poplavama jer su potpuno potopljeni Rajevo Selo i Račinovci, a djelomično Đurići i Posavski Podgajci, Jakša Šestić, nezadovoljan je dinamikom stvaranja uvjeta za povratak ljudi svojim kućama.

– Sve to ide presporo, mjerodavni se očito ne snalaze. Ljudi ulaze u velike probleme. Još nije riješen model obnove, nisu napravljene ni procjene od strane resornog ministarstva. Da bi se krenulo s obnovom, treba prvo napraviti troškovnike. U našoj je općini više od 1.000 poplavljenih kuća, sve ih treba obići, a nisu ni krenuli. Ne znam gdje je problem, nedovoljno sredstava ili nedovoljno razumijevanja za ovu situaciju ili su možda podcijenili problem, stvarno ne razumijem. Vrijeme prolazi, a pomaka nema. Ljudi se pate, svaki dan putuju, dolaze u selo i navečer se vraćaju tamo gdje su smješteni, bore se. Pokušavaju nešto sami napraviti. U vrlo su neugodnoj i teškoj situaciji i nije vrijeme za pojedinačne eksperimente - ogorčen je Šestić.

Ističe kako je najvažnije da komisije ubrzaju procjene i da se hitno krene u sanaciju objekata koje je moguće obnoviti. Petina objekata ima uvjete jer su sagrađeni u posljednjih 20 do 30 godina. Moguće ih je obnoviti u roku dva do tri mjeseca, ali komisije ne dolaze.

- Na terenu su neki volonteri koji jednom dođu u selo i kada osjete taj smrad i vide uvjete, više se i ne vraćaju - kazao je drenovački načelnik.

Prozvao je političare koji dođu, slikaju se i odu, a ljudi na poplavljenom području čekaju modele obnove i povratak života u njihova sela.

– Nama ne treba javnih kuhinja. Smatram da je otvaranje javne kuhinje u Gunji stvaranje samo još jednog socijalnog geta. To nije rješenje, treba nam obnoviti kuće, gospodarske objekte, normalizirati život, ljudi žele nastaviti živjeti, a ne dolaziti u selo na ručak - zaključuje Šestić.

Zgrožen je činjenicom da su sredstva za pomoć poplavljenom području oročena dok ljudi kojima su namijenjena vape za pomoći.

- Na općinski račun za posebne namjene uplaćeno je 130 tisuća kuna, a na račun Crvenog križa čak 62 milijuna kuna i pitam se koliko je uopće bilo pametno da se na taj način prikuplja pomoć. Crveni križ nije ponudio ni jedan program u koji će utrošiti taj novac, najvažnije im je bilo oročiti ga, a nemaju nikakve ni ideje ni modele kako pomoći ljudima - revoltiran je Šestić.

Općinsko vijeće Drenovaca donijet će odluku o tome gdje će biti utrošen novac s općinskog računa i na koji će se način ljudima pomoći.

- Državna uprava ima podatke o tome tko živi u kućama, i do njih je Crveni križ mogao jednostavno doći, ali očito kod nas mnogima nije jasno što je u čijoj nadležnosti - rekao je.

I načelnik Gunje Hrvoje Lucić tvrdi da mu se kao načelniku mjesta koje je bilo potpuno potopljeno iz Crvenog križa još nitko nije službeno obratio ni zatražio bilo kakve podatke niti je do mještana stigla jedna jedina kuna prikupljene pomoći.

– U Gunji se živi vrlo teško i da nema Općine, ovi bi ljudi u selu gladovali. Svakog jutra dođu u selo i rade cijeli dan do 19 sati, a tu su i djelatnici na javnim radovima. Angažirani su od 7 do 15 sati i rade punom parom. Pokušao sam dogovoriti s Crvenim križem da im donese hranu, međutim, oni su rekli da je to nemoguće. Na sjednici Županijskog stožera u Vrbanji u nedjelju sam od Crvenog križa zatražio tisuću metli i lopata jer nam je to sada najpotrebnije. Oni su mi rekli da moraju tražiti donaciju jer to ne može ići tako brzo i da će nam to nabaviti za 15 dana - ogorčen je Lucić.