Veprina pripada porodici ljiljana, a ljekarnički joj je naziv Radix Ruscus.

Ta je biljka prirodni adstrigent, antiflogistik, antiinflamatorik, aperitiv, dijaforetik, diuretik, emenagog, hemostatik, laksativ, purgativ i venski vazokonstriktor. U novije vrijeme ima veliku ulogu u liječenju nožnih vena, teških i umornih nogu u osoba koje puno stoje, kao i u osoba oboljelih od gihta. Od tinkture može se napraviti mast za hemoroide. Prašak od osušenog smrvljenog korijena veprine koristimo za posipanje rana kod proširenih vena ili, pomiješan s mašću, za liječenje hemoroida. Plod veprine djeluje diuretično i depurativno. Sjemenke veprine možemo koristiti kao purgativno sredstvo. Ruscorectal, lijek koji se izrađuje iz korijena veprine, u službenoj medicini koristi se za liječenje proširenih vena, ulceroznih vena, venske insuficijencije, otvorenih rana, edema, upale vanjskih i unutrašnjih hemoroida, krvarenja, svraba. Ruscorectal djeluje na venski sustav, u prvom redu na venule i vene, što u konačnici povećava srednji cirkulacijski tlak, venski priljev - dotok i protok, minutni volumen srca, smanjuje arterijski otpor.

Zapadna pučka medicina veprinu preporučuje u liječenju bolesti krvnih žila, naročito kapilara, urinarnog sustava, kože, ženskih bolesti i PMS-a, edema, dijabetesa, groznice, hemoroida, upale pluća, slabe cirkulacije, srčanih tegoba, tromboze, udaraca, uganuća, u preventivi postoperativnih zahvata, protiv zgrušavanja krvi, upale vena, vena na nogama, varikoznih vena, venskih infekcija, vaskularnih bolesti, zglobova, žutice, kao i za pročišćavanje jetre, bubrega i mjehura.