Vezani članci
KATASTROFA IZ 1965. GODINE
Premda se s poplavama Hrvatska suočavala puno puta u prošlosti, posljednje izlijevanje rijeke Save u istočnoj Slavoniji (zadržimo se samo na našem terenu), sigurno je jedna od najvećih prirodnih katastrofa u posljednjih stotinjak godina.
Naravno, bilo je poplava i prije, desetljećima i stoljećima unatrag, kad su se Sava, Drava i Dunav izlijevali iz svojih korita nanoseći velike štete od kojih su se ljudi oporavljali godinama. Ovom prigodom ukratko podsjećamo na neke od poplava koje su Slavoniju i Baranju pogađale u bližoj i daljoj povijesti.
SLAVONSKI BROD
Prva velika poplava na brodskom području zabilježena je daleke 1775. godine, kada je Sava poplavila sve ulice u Brodu, a na prostoru Biđ polja voda se izlila sve do Vrpolja. Kronike Franjevačkog samostana u Brodu na Savi svjedoče o poplavama u 19. i početkom 20.stoljeća. Tako su pod vodom bili rubni dijelovi grada 1814., 1827., 1868., 1895., 1901., 1917. godine... Zbog popuštanja nasipa u travnju 1932. godine zabilježena je nezapamćena poplava Save u trajanju od tri tjedna. Tom prilikom nastradao je brodski ribnjak, a sva riba je izašla u razlivenu Savu, dok je voda u podrumima Franjevačkog samostana stajala tjednima. U sjećanjima starijih Brođana ostale su i velike poplave Istočnog lateralnog kanala i potoka Glogovice 1953., 1962., 1970. i 1974. godine. Maksimalni vodostaj za vrijeme katastrofalne poplave Save, 1974. godine iznosio je 865 cm.
POPLAVE U CVELFERIJI
Područje županjske Posavine, posebice Cvelferiju, u prošlosti su nekoliko puta poharale velike poplave. Poznati povjesničar amater i pisac Ivica Ćosić-Bukvina iz Vrbanje, našao je podatke o izlijevanju Save 1714. godine, kada je poplava zahvatila područje od Babine Grede do Županje i Retkovaca, a voda se ondje zadržala godinama. I u kasnu jesen 1881., prema kazivanju Milana Turkovića, nabujale su sve, osobito bosanske rijeke, i poduprle Savu koja je izazvala nezapamćene poplave u Cvelferiji. Župna Spomenica Vrbanje bilježi: “Godine 1924. bila je poplava. Najstariji ljudi kažu da je to najveća poplava. Sve je voda odnijela. Goveda su izginula, sva, što od gladi, što od komaraca. Kad je voda opala, sijali su proso i kukuruz. Kukuruza je bilo toliko da su ga na vagone izvažali”. Nadalje se navodi kako se nakon te poplave prišlo opsežnijim radovima na savskom nasipu, koji je građen od 1926. do 1932. godine. Namet za nasip plaćao se po veličini posjeda, što je puno koštalo, pa nije ni čudno što je u provedenom izjašnjavanju samo šest mještana (sic!) glasovalo za gradnju nasipa.
BOKŠIĆ LUG I ORAHOVICA
Od područja podalje od Save, koja su nekad i sad također izložena poplavama, spomenut ćemo naselje u općini Đurđenovac, Bokšić Lug. Tomošnji ljudi pamte razne poplave, od novijih onu iz 2010., a od starijih poplavu iz 1972., kada je selo doživjelo najveću prirodnu katastrofu u svojoj povijesti, srećom bez ljudskih žrtava. “Bio je plan da se cijelo selo iseli, međutim, seljani su odlučili ostati i boriti se s vodenom stihijom. Nisu željeli napustiti svoje domove i stoku”, prisjetila se 72-godišnja Lužanka, koja još dodaje: “Kroz selo automobilima se nije moglo, već samo čamcima, kojima se dovozila hrana i voda za ljude. Danima je trajalo teško stanje, no selo se oporavilo od te poplave, pa i svih koje su poslije došle”, zaključila je naša sugovornica. Inače, stanovnike Bokšić Luga pogodila je i poplava manjih razmjera prije mjesec dana. Najviše su stradale ratarske kulture i dugogodišnji nasadi.
I Orahovica je kroz povijest doživjela nekoliko poplava većih razmjera. Prva koju je zabilježio orahovački svećenik Juraj Kolb dogodila se 26. lipnja 1913. godine. Župnik Kolb je svoj tekst nazvao “Prolom oblaka” i tada između ostalog zapisao i ovo: “... U planini se 'prolomio oblak'. Već je voda prebacila cestu, porušila plot u vrtu, poplavila trg pred crkvom i prodrla u nju. Voda se sve više diže, šum sve zaglušniji, a ljudima zavladala strava... Šteta je ogromna”. Kolb je našao spis u kojem je zabilježen i prolom oblaka 17. svibnja 1892. I to nad Duzlukom (selo pokraj Orahovice, nap.a.), kada je i Orahovice bila poplavljena, ali ne onako strašno kao 1913. Veliku poplavu bilježe Orahovčani i 1971. godine. Orahovački povjesničar amater Duško Rađenović bio je svjedok: “Sjećam se te poplave. Sve je počelo kada se Zvonko Slivac motorom spustio iz kamenoloma Radlovac i najavio Orahovčanima da s planine dolazi velika poplava. Malo tko mu je vjerovao, no vrlo brzo voda je došla u središte grada i prešla preko starog hotelskog mosta. Bila je duboka više od četiri metra, nosila je bačve teške oko 200 kg s pulpom od višnje iz tvrtke 'Voće'...”, priča Rađenović te spominje kako se Vučica još jednom izlila, ali u manjim razmjerima 1998. godine.
DRAMA U SLATINI
Dr. Slavko Matišić (78), dugogodišnji organizator poljoprivredne proizvodnje na slatinskom području, koji je utemeljio svakodnevna praćenja klimatskih, pa i hidroloških promjena u Slatini, posebno se sjeća listopada 1964. godine. “Zbog obilno nakvašenog terena kombajni nisu mogli na njive pa smo morali angažirati vojsku, općinu, škole, i uspjeli smo spasiti dio ljetine. Osim kukuruza, čak smo i repu ručno vadili, a prikolice su izvlačili gusjeničari. Tlo je bilo toliko raskvašeno da su natovarene prikolice i traktori propadali do osovina”.
Dramatično je bilo i 30. kolovoza 1996., kada je grad Slatina bio je doslovno paraliziran. Mnogi stanovi i kuće poplavljeni su, razbijeni su prozori, a bilo je srušenih stabala i oštećenih automobila. Vodeni talog u pogonima i skladištima IK Gaj i tvrtke Duhan dosezao je visinu od pola metra! Teško je oštećeno 50 posto vinograda, uništen je urod voća, a višemilijunska šteta zabilježena je i na ratarskim kulturama. Tadašnji ravnatelj Državne uprave za vode Marko Širac ocijenio je da su to “poplave stogodišnjeg reda”. Posebno je tragična bila 2010. godina. Početkom svibnja polja u slatinskom kraju pretvorena su u pravo Panonsko more. Poplavljene su sve parcele između rijeka Voćinke i Vojlovice, a iz korita se izlila rijeka Čađavica i svi kanali i potoci na velikom području do Drave. Prije mjesec dana, zbog dugotrajne obilne kiše, u Slatini su mnoga dvorišta i ceste ponovo poplavljeni, podrumi pretvoreni u bazene, a poljoprivredne površine u močvare.
VODENA BARANJA
Najveća baranjska poplava o kojoj postoje pisani i slikovni tragovi, iako se u analima spominju i veće poplave, dogodila se sredinom svibnja 1965., kada su Drava i Dunav naglo počeli rasti. Drava je probila nasip u Topoliku u širini oko 75 metara, a potom je popustio i nasip kod Kopačeva, te se kod Stare Drave spajaju Dunav i Drava. Probijen je i nasip željezničke pruge Osijek - Beli Manastir, a cesta Osijek - Bilje nestala je pod vodom... Živi svjedoci još se sjećaju 30-dnevnog vodenog pakla, kada su pripadnici tadašnje JNA uz pomoć brojnih Baranjaca branili nasipe. Tih je dana pod vodom završilo pola Darde i cijelo tamošnje romsko naselje. Jedino prijevozno sredstvo u južnom dijelu Baranje bio je čamac. Kada su svi mislili da je poplava stvar prošlosti, nova nepogoda - u rujnu je palo više od 200 litara kiše po četvornom metru, pa je Drava još jednom probila nasip, ovaj put kod Šatorišta. JNA je minirala nasip kod Bilja kako bi vodeni val mogao poteći prema Kopačkom ritu. Od tada do današnjih dana više je prijetio Dunav nego Drava. No, Batina odolijeva silnoj rijeci (osim “Zelenog otoka”, koji redovito biva poplavljen!), a i novi nasip “drži vodu”. Prije nekoliko godina zaprijetila je i Karašica, ali su nadljudskim naporima, uz pomoć vojske, spašeni Luč, Šumarina i Branjin Vrh...
(U temi prilozima sudjelovali: M.RADOŠEVIĆ/S.FRIDL/M.LEŠIĆ-OMEROVIĆ/ V.GRGURIĆ/I.GETTO/P.ŽARKOVIĆ)
Priredio: Darko JERKOVIĆ
STOLJETNE MUKE
Nikad dosta nasipa uz Savu
Nasipi su uz rijeku Savu podizani stoljećima. U zapisniku Sabora kraljevine Hrvatske iz davne 1500. godine stoji napomena kako je potrebno popraviti savske nasipe. Ne znamo gdje su oni bili izgrađeni i kolika je bila njihova dužina, ali postojali su. Poslije, 1785. godine, već se raspolaže pouzdanijim podacima - spominje se lijevoobalni nasip od sela Jaruge do Topole (nizvodno od Županje), a iz 1814. godine postoje podaci o postojanju i izgrađenosti nasipa Slavonski Brod - Kobaš - Lužani, koji se nalazio na postojećoj trasi istoimenog nasipa. Na području brodskog Posavlja izgrađeni su sustavi obrane od poplava - nasipi, sustav odvodnje, akumulacije - a u novije vrijeme pokreće se i proces izgradnje retencija u gornjem slivu i pritokama Istočnog lateralnog kanala, kao i proces renaturalizacije plavljenih površina, saznajemo od Marije Šrut, zaposlenice Hrvatskih voda u Slavonskom Brodu.
VUKOVAR I DUNAV
Najdramatičnije prije 49 godina
Danas nezamislivom izgleda situacija iz 1965. kada se središtem Vukovara kretati moglo samo čamcima, a navodno je u nekim dijelovima voda bila i dva metra visoka. Rekordni je to vodostaj Dunava (+769 centimetara) koji, srećom za Vukovarce, više nikada nije dosegnut. Cijelo središte grada bilo je pod vodom, poplavljena je bila monumentalna građevina Radničkog doma, kao i današnji Hrvatski dom, plivala je i današnja Luka Vukovar, a zbog poplavljene ceste na Priljevu bila je otežana komunikacija između Vukovara i gradske četvrti Borovo naselje. Pod vodom su bili čak i mostovi na rijeci Vuki. Vukovarski kroničar Mirko Kovačić (84) priča kako je tada bilo evakuirano oko 4.500 građana, a moralo je biti srušeno stotinjak kuća. Spominje se i da je u to vrijeme Vukovar obišao Josip Broz Tito, dok je tadašnja JNA bila angažirana u borbama s nabujalim Dunavom koji je nezaustavljivo plavio grad. Naučeni na neslavnom primjeru, u međuvremenu su kod Vukovara sagrađeni nasipi uz Dunav i Vuku, u dužini od osam kilometara, a izmješteno je bilo ušće Vuke u Dunav. Drugi povijesni vodostaj Dunava kod Vukovara mobilizirao je sve snage sredinom lipnja 2013., kada je razina vode dosegnula +725 centimetara. Velika voda Vukovaru je prijetila i 2006. godine - vodostaj je iznosio 719 centimetara, pa je bio poplavljen Otok sportova na kojem se nalaze objekti Agencije za plovne putove, Hrvatskog veslačkog kluba Vukovar i poznati restoran “Vrške”. Nakon poplava Vukovarce je redovito mučila i druga pošast - komarci!(S.BUTIGAN)
Voda je vrlo brzo u župnom dvorištu narasla do pojasa, a tolika je već bila i na trgu. Pod silnim pritiskom puče novi debeli zid u dvorištu..., pisao je vlč. Kolb o poplavi u Orahovici 1913.
U kasnu jesen 1881., prema kazivanju Milana Turkovića, gornje slavonske vode razlile su se istodobno po svim šumama i izazvale nečuveni opći potop u Cvelferiji...