Pod pseudonimom Max Bunker “krio se” scenarist Luciano Secchi, a pod pseudonimom Magnus crtač Roberto Raviola. Taj uigrani talijanski dvojac autora, predstavnika tzv. crnog stripa, prije punih 45 godina stvorio je kultni Alan Ford.

Prvi je broj objavljen u Italiji u svibnju 1969. Publika je loše reagirala na njihov novitet, unatoč izvrsnom humoru, pa su autori nakon nekoliko objavljenih i slabo prodavanih brojeva namjeravali odustati od projekta. No sreća im se u posljednji trenutak ipak osmjehnula - slijedilo je masovno oduševljenje i prihvaćanje. Popularnost je strip održala na životu.

Nakon 75. broja Magnusa u ulozi crtača zamjenjuje Paolo Piffarerio, što je dovelo do postupnog pada u nakladi. Kada je riječ o popularnosti, Alan Fordovo društvance nije daleko odmaknulo - tek do susjedne (tadašnje) Jugoslavije i (tadašnjeg) Sovjetskog Saveza. Bio je objavljivan u Francuskoj (spomena ne vrijednih 12 izdanja), Danskoj (ukinut nakon samo šest epizoda), Brazilu (tek tri izdanja). Iako su autori radnju (i cvjećarnicu) smjestili u New York, strip ne samo što nije prešao Veliku baru nego nikada nije ni preveden na engleski jezik.

U Hrvatskoj je Alan Ford prvi put objavljen 1972. - tri godine nakon talijanske premijere, i to pod okriljem Vjesnika. Odličan prijevod potpisivao je Nenad Brixy. Nakon Vjesnika Alan Ford preuzima Korpus d.o.o. (Strijela'92/Borgis d.o.o.), a potom i Strip-Agent, koji ponovno izdaje sve stare epizode. Vječno plavokos, stidljiv i naivan mladić Alan Ford, Broj Jedan, glava Grupe TNT, škrtac i metuzalem u kolicima koji o svemu i svakomu zna sve, Bob Rock, iskompleksiran zbog svoje “visine” i velika nosa, Sir Oliver, engleski plemić koji ne propušta priliku prstiće zavuči u tuđi džep, debeli Šef, nekad zamjenik Broja Jedan, hipohondrični Jeremija, kojega pate sve bolesti - stvarne i nestvarne, a vrijeme krati spavajući u cvjećarnici, Grunf... i cijela galerija drugih likova i danas u Italiji izlazi redovito (mjesečno) u novim epizodama. Raznim promjenama crtača i scenarista tijekom godina izgubili su se i mnogi sporedni likovi koji su stripu davali dodatnu draž, a izgubio se i crni humor. U bivšoj Jugoslaviji i komunističkom režimu nitko i ništa nije bilo pošteđeno cenzure, pa tako ni strip. Na žalost, kroz ruke cenzora prošao je i Alan Ford - prepravljani su pojedini kadrovi, intervenirano je u crteže, korigiran tekst, a ponekad su primjenjivali i najjednostavniju metodu - izbacivali su cijele stranice ili sličice!