Ni tjedan dana nakon što su četvorica pripadnika Specijalne jedinice policije Osijek, uz pomoć ostalih službi, pred bujicom spasili brojne stanovnike Obrenovca, ne stišavaju se priče o njihovoj hrabrosti.

U Srbiji ih nazivaju herojima, zahvaljuju im na društvenim mrežama, čestitke su stigle i iz vlade Republike Srbije. Iako zahvalu ne očekuju, jer, kažu, samo su radili svoj posao, Ivica Gernhardt, Robert Kovačević, Dalibor Zrno i Tomislav Slabinac, prisjećaju se da je ondje vladao kaos.

- U trenutku kad je voda prodrla u grad ljudi su još spavali, a u roku sat vremena grad je bio poplavljen. Mnogo ih je ostalo zarobljeno u svojim kućama, nestalo je struje, a do Obrenovca je vodila samo jedna cesta, dok je cijeli grad bio pod vodom do te mjere da su rasvjetni stupovi virili iz vode samo nekoliko centimetara. Ljude smo zatekli na balkonima, na krovovima. Svi su tražili pomoć, a nama su prioritet bili žene, djeca i starci - ispričao nam je Gernhardt.

Stotine čamaca u kratkom vremenu ispunilo je grad. Policijskih, vojnih, čak i privatnih čiklova, bilo je na sve strane. Nužno je trebala i hrana koju su hrabri osječki specijalci na rukama iznad vode donosili uplašenom stanovništvu. One koje su unijeli u čamac prevezli su do Kolobarskog mosta odakle su kamionima, a potom i autobusima, krenuli u prihvatne centre.

- Prepoznali su po odorama, ali i naglasku i govoru da smo iz Hrvatske. Nisu mogli vjerovati da smo im došli pomagati, no svatko normalan učinio bi isto. Ljudi su nam pružali ruke, jedan otac plakao je govoreći da nas nikada neće zaboraviti, jer smo mu spasili suprugu i sina. Sutra se to nama može dogoditi, tako da se ne smatramo herojima, jer to je naš posao, ali nam je drago da smo uspjeli - kaže Kovačević, čiji je čamac nakon tri dana spašavanja posljednji izišao iz Obrenovca. Čak su im i kolege iz SAJ-a (Specijalne antiterorističke jedinice Srbije) govorili da prekinu akciju. No hrabri Osječani nisu poslušali.

- Obećali smo ljudima da ćemo se vratiti po njih i nismo ih smjeli iznevjeriti. Spasili smo ih, a to je nam je najveće zadovoljstvo i ona lijepa strana ovog posla u kojem su nam životi nerijetko u opasnosti. No o tome u vodi do grla ne razmišljamo - zaključuje Slabinac.