OTOK, KOMLETINCI – Više od 1.700 osoba iz Gunje, Rajeva Sela, Račinovaca, Posavskih Podgajaca, Vrbanje, Drenovaca, Strošinaca, Đurića, Bošnjaka, Topole, te Brčkog i Orašja (BiH) našlo je utočište – nakon što su bili prisiljeni otići iz svojih poplavljenih sela i kuća – u najmlađem slavonskom gradu Otoku i obližnjim Komletnicima.

– Kao da smo kod kuće, među svojima – redom komentiraju, ne bez suze u oku, nesretni ljudi kojima su komletinačke obitelji puna srca otvorile vrata vlastitih domova.

– Kada su u noći, 17. svibnja, kod nas u selo počeli stizati autobusi iz stradalog županjskog kraja, svi smo plakali! Sjetili smo se kako je nama bilo '91. godine… Neka su ljudi živi i zdravi, sada je teško, ali proći će i ovo – kazuje Katica Novoselac iz komletinačkog Kriznog stožera, u koji se, još i prije nego što su autobusi stigli, 500 obitelji javilo da želi udomiti ljude koje je poplava ostavila bez krova nad glavom. Jučer je u tome selu bilo 200-tinjak osoba iz županjskog kraja, i svi do jednog smješteni su u privatne kuće.

– Bilo je na brzinu i slučajno, vidjeli smo na Facebooku da ljudi dolaze. Htjeli smo pomoći obitelji s djecom, koliko god ima djece, jer i mi smo u Domovinskom ratu s dvoje male djece morali u progonstvo, sad imamo četvero. Nisam imala mira, otišla sam do sela, naišla na tu obitelj, mladu majku u visokom stupnju trudnoće, i sad su kod nas – plačući priča Marija Rugašević koja je sa suprugom Franjom u dom svoje šesteročlane obitelji primila cijelu obitelj, sedam članova, iz Posavskih Podgajaca.

– Ma svi se smjestismo, sve je dobro, sretna sam što smo im mogli izaći u susret u ovim za njih teškim, preteškim trenutcima. Ništa nam ne nedostaje, samo da se situacija njima sredi, da budu opet na svome – dodaje.

Kod nje se smjestila Ivana Lovrić, ima 27 godina, a za mjesec dana očekuje još jednu prinovu u svojoj obitelji u kojoj je sada troje dječice.

– Spremili smo samo nešto najnužnijih stvari, pred sam odlazak – reći će mlada majka, i zaplakati na pitanje kako su ih primili domaćini u Komletincima. Njezina svekrva Jelena uskače i govori da u bolju obitelj nisu mogli doći, u ovom zlu koje ih je snašlo.

– Sve nam pruže, kao da smo svi jedna obitelj. Kada ćemo svojoj kući, ne znamo… – dodaje s neskrivenom tugom u glasu.

Jer, Lovrićima je dom poplavljen. Katica iz Kriznog stožera, u čijoj je kući također jedna obitelj iz Posavskih Podgajaca, donijela im je i dobru vijest.

– Komletinčanka koja živi u Omišu šalje svu opremu za bebu koju Ivana očekuje! Svu veličinu humanosti u nevolji pokazala je još jedna Komletinčanka, 84-godišnja živahna i vesela starica Agata Živković, u čiji se skromni dom, u kojem živi sama, sada smjestilo još četvero iz Gunje i Đurića. Ivan i Dragica Golić stigli su s 3-godišnjom unukom Dalijom koja inače živi u Njemačkoj, no baš se ovih dana zatekla kod djeda i bake. Djed je iz Đurića, kaže, morao spasiti i tri zeca i dvije male patke, ljubimce svoje unučice koja ih ne ispušta iz ruku. Spasio je i 27 pilića….

– Sama živim, a sada imam ovdje dobre prijatelje, drage goste – veli baka Agata, kojoj sada društvo, eto u vlastitoj nevolji, pravi rodbina. Baka će, da bi s gostima mogla pratiti vijesti, dobiti – računalo s internetom!

Golićevi kazuju kako “pliva” pola Đurića, njihova kuća jučer još nije bila poplavljena, ne znaju što će i kako dalje biti, no baka Agata sigurno će, kažu, biti njihova gošća kad sve ovo prođe.

– Tješimo se da će nam Bog pomoći, nek' smo živi i zdravi, a drugo će sve biti polako – govori Ivan, dok supruga mu Dragica pokušava zaustaviti jecaje.

– Bježali smo 1991. od rata, a sada od vode, ne znam što je gore – kaže i priznaje da se nada da će za nekoliko dana ipak natrag svojoj kući, u Đuriće, malo selo s oko 220 kuća koje mnogi, kažu, zaboravljaju iako navode i da su vojska i policija pri evakuaciji bili na visini zadatka. Složni Đuričani sami su s 1.000 vreća nastojali braniti svoje selo od poplave, dok se moglo. Zajedno s Gunjancem Josipom Mazalovićem gosti bake Agate uglas govore da na “tako dobre ljude nisu naišli.”

U Otoku i Komletincima zbrinute su i životinje s poplavljenih područja. Otočki gradonačelnik Josip Šarić nabraja najnovije podatke – 86 konja, 50 goveda, 514 svinja i 30 ovaca. Mjesta se našlo i za poljoprivrednu mehanizaciju s evakuiranih područja u okolici Županje. U dvorištu Biserke i Željka Mijatovića u Kometincima nekoliko je traktora, prikolica, strojeva. Čekaju vlasnike iz Soljana, na sigurnom.

– Uspjeli su ljudi, srećom, na vrijeme izvući bar dio mehanizacije, bila bi to prevelika šteta – govore Mijatovići, koji se i sami bave poljoprivredom i spremni su ustupiti cijelo dvorište ako ustreba. Komletinačka obitelj Kulundžić, otac i sin Dubravko i Zvonimir, svoje su staje prepustili tuđim konjima. A pritom su vlastite konje premjestili kako bi smjestili spašene, uznemirene životinje iz Strošinaca, među kojima je i jedno ždrijebe staro samo nekoliko dana. Nedostaje im, kaže Zvonimir, stočne hrane, zobi i kukuruza, no donacije u Komletince stižu iz cijele Hrvatske, Osijeka, Pule, s Raba, a i Hrvatski telekom dao je potporu ljudima koji su našli utočište u Kometincima - 50 mobilnih telefona i 150 kartica sa 100 kuna.