Uvrijeme recesije, krize, klimatskih promjena, smanjenja potrebe za radnicima dio građana počeo se baviti pčelarstvom.

Tako Hrvatska u regiji ima najviše pčelara „hobista“ koji imaju do 50 pčelinjih zajednica (košnica). Naime, Hrvatska je unatrag nekoliko godina počela bilježiti povećani broj novih pčelara koji se registriraju u Evidenciju pčelara u okviru Hrvatskog pčelarskog saveza (HPS). Primjerice, 2009. godine bilo je registrirano oko 6.500 pčelara. Sredinom 2013. taj je broj iznosio 8.950 pčelara, da bi s današnjim danom došao na gotovo 12.500 registriranih pčelara u Republici Hrvatskoj (RH). Razlog tako povećanog broja novih pčelara pronalazi se u njihovim željama za dopunskom zaradom ili profesionalnim bavljenjem te brigom za okoliš u smislu važnosti oprašivanja za održivost biocenoza.

Raduje spoznaja da je informiranost pčelara u RH na visokoj razini te da u pčelarstvo ulaze mladi. Dobro su povezani, pretražuju internetske stranice i često „bistre“ pčelarske teme na forumima; redovito prate pčelarsku literaturu te su pretplaćeni na razne domaće ili inozemne pčelarske časopise. Također, većina ih posjećuje pčelarska događanja (sajmove, izložbe, znanstveno-stručne skupove) u RH, regiji, EU i svijetu.

Inače mnogim nezaposlenima koji hoće raditi teško se odlučiti koja je djelatnost za njih najbrže isplativa i koja u najkraćem vremenu vraća uložena sredstva.

Ako se krene u podizanje višegodišnjih nasada, treba čekati i po nekoliko godina prve financijske rezultate. Za jednogodišnje kulture, pak, mnogi nemaju ni dovoljno poljoprivrednog zemljišta, a ni mehanizacije, a i preskupa je i neisplativa za potrebe rada na nekoliko hektara.

Tako da su mnogi građani krenuli baviti se pčelarstvom, a tu im ide na ruku program potpore (NN broj 106/2013. god.), koji je na prijedlog Hrvatskog pčelarskog saveza usvojilo Ministarstvo poljoprivrede.

Naime pčelari koji su u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ima) evidentirani od strane pčelarskog pašnog povjerenika, poželjno je da budu i članovi neke od brojih pčelarskih udruga, a mogu aplicirati i na neke od mjera potpora. Međutim, tu valja imati na umu izreku starih pčelara: da je pčelarenje lako, pčelar bi bio svatko.

To znači da netko tko se želi baviti pčelarstvom mora imati motivaciju, a to ne smije biti profit. Naime put od prve košnice do bačvi punih kvalitetnog meda spremnog za plasman po visokoj cijeni jako je dug, ponekad i više godina te je prožet i dobrim i lošim sezonama, ali i iskustvima koji ponekad mogu pčelara i dovesti na sam rub očaja i pomišljanja o odustajanju od toga posla.

Pčelarenje, odnosno put do meda, ali i ostalih pčelinjih proizvoda zahtijeva i dosta sati rada.

Koliko je rada potrebno utrošiti po jednoj košnici - odnosno pčelinjoj zajednici, najbolje se može vidjeti iz tablice koja pokazuje utrošeno vrijeme za svaku radnu operaciju po jednoj pčelinjoj zajednici koju su izradila nekolicina pčelara iz regije: Asmir Duraković (Gradačac-BiH); Rade Stevanović (Apatin-Srbija), Marijančo Dončev (Vinica-Makedonija) i Milan Kramer (Osijek-Hrvatska), pokretač i autor tablice utrošenog vremena kroz jednu pčelarsku sezonu.

Pčelarski radovi u toku jedne pčelarske sezone, koja traje 12 mjeseci, podijeljeni su u nekoliko segmenata. No, tu valja istaknuti da je prije ulaska u taj posao najbolje se dobro educirati. To je moguće u mjesecima kada nema aktivnosti na pčelinjaku jesen-zima, obilazeći pčelarske skupove koji se održavaju diljem Hrvatske, ali i u okruženju. Na takvim skupovima-predavanjima pčelar može puno naučiti - što je trenutno aktualno i po pitanju bolesti, ali i kako te bolesti držati pod kontrolom, kakvih ima promjena u vezi medonosnog bilja, jednogodišnjeg-višegodišnjeg, novih saznanja u svezi s radovima oko pčelinje zajednice, gdje se i što može kupiti kvalitetno i povoljno. Sva ta novostečena saznanja pčelar može iskoristiti u sljedećoj pčelarskoj sezoni. Pripremio: Milan Kramer