Osječanin Julije Njikoš, skladatelj, dirigent i muzikolog, dobitnik “Porina” za životno djelo, punih je sedam desetljeća neumorno stvarao, skladao, istraživao te zapisivao slavonsku narodnu baštinu i priče iz narodnog života.

Julije Njikoš, za mnoge samo - Đula, rođen je 9. travnja 1924., u Osijeku. Još kao dječak počinje svirati tamburicu, a početak mu se karijere vezuje uz nastupe u orkestru osječkih grafičara Tipograf. Već s 22 godine postaje dirigent i spiritus movens orkestra. Osnivač je Tamburaškog orkestra Radio Osijeka, gdje je od 1951. urednik Redakcije narodne glazbe. Od 1954. dirigent je i umjetnički voditelj Tamburaškog orkesta u Slavonskom tamburaškom društvu Pajo Kolarić. To društvo 1961. osniva Festival tamburaške glazbe u Osijeku, na inicijativu upravo Njikoša, koji je cijelo vrijeme bio njegov umjetnički direktor.

Skladao je mnoga djela za tamburaške orkestre, najviše vezana uz rodnu mu Slavoniju i Baranju - “Slavonska rapsodija”, “Šokačka predigra”, “Baranjska rapsodija” i “Bunjevačka grana”, samo su neka od njih. Posebno poglavlje je njegovo istraživanje nacionalne baštine i tradicijskih pjesama. Rad mu je objavljen u desetak dragocjenih knjiga, poput “Kad zapiva pusta Slavonija”. “Slavonijo, zemljo plemenita”, “Pjesme i plesovi iz Baranje”, “Sa slavonskih sokaka” i “Sa slavonske ravni”. Napisao je na stotine nezaboravnih pjesama, danas evergrina, od kojih je većinu otpjevala njegova supruga Vera Svoboda.

Njikoš je i dobitnik brojnih nagrada, među kojima i one Grada Osijeka (1999.) i Osječko-baranjske županije (2003.) za životno djelo. U bogatoj karijeri bio je ponajprije vezan uz glazbeni život istočne Hrvatske, no golem je i njegov doprinos našoj nacionalnoj kulturi.