Za njega trener Tomislav Rukavina isključivo ima riječi pohvale. Nekoliko puta javno je istaknuo: „Imam kapetana kakvog svaki trener samo poželjeti može.“ Hrvoje Kurtović već četiri godine u bijelo-plavom dresu na terenu odrađuje one stvari koje uglavnom više cijene treneri nego publika.

Otkako je u siječnju 2009. godine iz Grafičar Vodovoda stigao u Gradski vrt promijenilo se osam trenera, ali Hrvoje Kurtović ostao je konstanta.

Bio je standardan kod svih jer ni jedan se trener neće odreći odgovornosti i požrtvovnosti koju “Kurto” unosi u svaku utakmicu. Upravo je i to jedan od razloga zbog kojih je ovako dugo čekao svoj prvoligaški prvijenac. Iako raspolaže vrlo snažnim i preciznim udarcem zbog uloge koju je imao u momčadi (korektor veznog reda, nap. a.), rijetko je bio u prilici ugrožavati suparničke vratare. Međutim, protiv Splita mu se napokon posrećilo. Njegov lijepi volej koji je odsjeo u donjem desnom kutu stavio je točku na „i“ vrijedne pobjede Osijeka u borbi za opstanak.

- Konačno se i meni dogodilo. Moram biti iskren i priznati kako me već polako počelo opterećivati to što još nisam postigao prvoligaški pogodak. Sad kad se i to dogodilo, imam osjećaj kao da mi je tona tereta pala s leđa. Ne znam ni sam kako sam se našao u toj situaciji, ali kada sam vidio da lopta prelijeće Križanca, bio sam siguran da je to taj trenutak - prepričava svoj prvijenac Hrvoje Kurtović, kapetan osječkog prvoligaša, pa dodaje:

- Teška je to bila utakmica, posebno u nastavku kada smo 20 minuta bili doslovce blokirani. Nismo se željeli tako povući, pogledavali smo se, tjerali se van, ali nikako nam nije išlo. Tek kad smo primili pogodak, došli smo k sebi i srećom brzo vratili vodstvo i na koncu svladali Split.

Kapetanska vrpca za stalno je postala njegova ove sezone kada je postalo jasno kako Ivo Smoje više neće moći predvoditi bijelo-plave. Tada nam se Kurtović povjerio: „Neće mi biti lako zadržati standarde koje je postavio Smoje.“ Bio je u pravu, ali pola godine kasnije posve je jasno kako je uspio u toj misiji. Osijek opet i dalje ima kapetana koji je primjer kako se treba nositi bijelo-plavi dres. Nakon pogotka trčeći prema istoku ljubio je „grb na dresu tom.“

- Za mene već igrati za NK Osijek predstavlja nešto posebno. Biti kapetan je vrhunac. Velika čast, ali i obveza, posebno u ovim okolnostima kada se borimo za opstanak. Koliko sam se samo puta pitao neću li baš ja biti kapetan s kojim će Osijek ispasti iz prvoligaškog društva.

Kako sada stvari stoje – neće. Osijek je vrlo blizu opstanka, a Kurtović je za uspjeh te misije spreman žrtvovati i svoje zdravlje. Već duže igra pod injekcijama.

- Ma nisam samo ja to radio. Šorša je u još gorem stanju, ali igramo. Ovo je vrijeme u kojem nema odstupanja i alibija.

Kada čujete takav stav, onda postane sasvim jasno zbog čega ga trener Tomislav Rukavina toliko cijeni.

- Poštovanje je uzajamno. Iskreno, za Rukavinu bih bio spreman skočiti i u bunar!

Zanimljiva kapetanova izjava. Međutim, kako Osijek igra u četvrtom krugu HNL-a Kurtović vjerojatno nije jedini koji bi za trenera bio spreman učiniti takve stvari.

- Nikada nisam volio komentirati trenere, njihov rad ili metode. Igrač sam i moje je igrati, a ne pričati. Međutim, Rukavina i njegovi suradnici uspjeli su pronaći kemiju s momčadi, a rezultati se vide na terenu. Ovog proljeća stvarno igramo dobro, a pokazali smo kako se možemo nositi i s momčadima iz samog vrha tablice.

U njegovu stavu kada je opstanak u pitanju još se osjeti oprez. Ni jednog trenutka nije rekao gotovo je, iako je Osijek doista na koračić do spasa. No, nekada taj koračić zna biti najteži.

- Ostale su još dvije utakmice u kojima moramo dokazati svoju vrijednost. Vjerujem kako ni na Poljudu nismo bez izgleda. Ima u nama puno inata zbog svega što se pričalo o našim utakmicama - zaključio je kapetan osječkog prvoligaša.

Baš je taj inat ovog proljeća, između ostalog, vukao bijelo-plave prema luci spasa. I dok ga god ima, za NK Osijek nema straha.