Objavljeno 5. svibnja, 2014.
Bowen terapija jedna je od najsvestranijih i naučinkovitijih manualnih terapijskih tehnika. Pomoću nje pokreće se sposobnost tijela za samoizlječenjem i uravnoteženjem svih funkcija koje su u disbalansu.
Ova terapija nazvana je po Thomasu Ambroseu Bowenu, utemeljitelju te manualne terapijske metode, koja se zbog svojih dobrih karakteristika proširila diljem svijeta, daleko od Australije, odakle je potekla pa je stigla i u Hrvatsku.
Povod za ovaj tekst je Tjedan Bowen terapije, koji se u cijelom svijetu obilježava u travnju. U Hrvatskoj je edukacija za Bowen terapeuta moguća zadnjih deset godina i sve je veći broj fizioterapeuta, masera, liječnika, veterinara koji su prepoznali jednostavnost i učinkovitost ove manualne metode kojom se mogu tretirati tek rođena djeca, sportaši, akutni i kronični bolesnici, osobe u poodmakloj životnoj dobi, trudnice, osobe koje muče alergije, probavne tegobe, stres, ukratko sva stanja gdje je potrebno vratiti dobru ravnotežu organizmu.
A Bowen metodom upravo se to i događa, prestaju novorođenačke kolike, stabiliziraju se migrene, minimaliziraju se simptomi alergija, potiče se (re)habilitacija kod djece s oštećenjima, uspostavlja se probava, dobro raspoloženje, imunost – vraća se organizmu homeostaza. Terapeut nježnim i preciznim pokretima djeluje preko točno određenih mjesta na gotovo cijelom tijelu, što omogućuje oporavak od mnogih bolesti, traumatskih i kroničnih. Konkretno, riječ je o pokretima preko mišića, tetiva, fascije, ligamenata, zglobova, živaca, limfnih čvorova. Nekim pokretima djeluje se na jednu ili više tih struktura, no ono što je uključeno pri svakom pokretu jest aktivacija fascije. To je ovojnica koja obavija i povezuje svaki organ i tkivo u našem tijelu. Terapeut s minimalnim brojem pokreta treba potaknuti tijelo na željeni odgovor samoiscjeljenja. Tretman se sastoji od niza laganih pokreta različitog intenziteta pritiska, prilagođenih svakoj osobi. Tretmanu prethodi razgovor s terapeutom u kojem on zapisuje informacije o zdravlju osobe. Tretman se provodi na koži ili preko lagane odjeće u ležećem ili sjedećem položaju.
Rezulat je osjećaj topline, dubokog opuštanja i smanjenja boli, kao i omogućavanje tijelu da vrati izgubljenu ravnotežu na tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj razini. Ovako jednostavnim, a učinkovitim pristupom trebalo bi, unutar zdravstvenog sustava, pristupiti svakom čovjeku kod kojeg postoji bilo kakvo odstupanje od zdravlja. A zdravlje je, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
Rad Hrvatske udruge Bowen terapeuta rezultirao je da je metodu prihvatilo Ministarstvo zdravlja, a usmjereni smo i daljnjem iskazivanju prednosti koje bi sustav imao od preventivno-terapijskih Bowen tretmana. Osobno, Bowen terapijom zadnjih nekoliko godina pomažem svojim pacijentima, a svoj nastavnički rad, između ostaloga, usmjerila sam na podučavanje kolega ovoj učinkovitoj metodi.
Ozana Pope-Gajić, bacc.fizioterapije, Bowen terapeut, potpredsjednica Hrvatske udruge Bowen terapeuta
TKO JE TOM BOWEN?
Thomas Ambrose Bowen rođen je 1915., u Geelongu, u Australiji, u mnogobrojnoj obitelji u kojoj je odmalena naučio pomagati drugima. Nakon temeljnog obrazovanja radio je razne poslove (raznosač novina, stolarski poslovi, rad u cementari). Kao ljubitelj sporta, bavio se biciklizmom, plivanjem, kriketom te je podučavao djecu sportskim aktivnostima. Pomagao je osobama koje su imale mišićno-koštane tegobe, od fizičkih radnika u cementari do sportaša, kao trener i maser u sportskom klubu. Učeći iz knjiga, promatrajući druge kolege terapeute i vježbajući na životinjama, razvio je način rada koji se u potpunosti razlikuje od svih do sada poznatih manualnih metoda. Rad u cementari zamijenio je otvaranjem privatne prakse, u kojoj je godišnje tretirao 13.000 osoba. Radio je svakodnevno, subotom ujutro s djecom s posebnim potrebama bez financijske naknade. Policijska postrojba Victorije njegov volonterski rad nagradila je proglasivši ga počasnim članom GeelongCrime Car Squada. Do pacijenata koji nisu mogli osobno doći, odlazio je sam, a sportaši su mu dolazili na terapije vikendom u večernjim satima, nakon utakmica. Pacijenti su mu dolazili iz udaljenih krajeva Australije, stoga je stalno unaprjeđivao metodu kako bi tretmani bili što učinkovitiji i kako bi se postiglo što veće poboljšanje stanja u što manje susreta. Tako bi akutne probleme rješavao u jednom do dva tretmana s razmakom od tjedan dana. Metodu je razvijao do smrti, 1982. godine, a ona se danas prenosi putem nekoliko škola.