Objavljeno 25. travnja, 2014.
Stigmatizirati treba korisnike tih usluga, a ne osobe koje ih pružaju, kaže pravobraniteljica
Vezani članci
JAVNIH KUĆA NEMA, ALI SU OGLASNICI PREPUNI SEX-PONUDA
Najstariji zanat na svijetu, prostitucija, u Hrvatskoj je kažnjiv Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok je prisila na nju stupanjem na snagu novog KZ-a, kazneno djelo od 1. siječnja 2013.
Prema njemu, kažnjavaju se i osobe koje koriste usluge osoba koje se prostituiraju no samo ako su znale ili mogle znati da su te osobe na prostituciju prisiljene. Institut kažnjavanja korisnika usluga time je prvi put uveden u naše kazneno zakonodavstvo, no postojanje odgovornosti ograničeno je određenim okolnostima.
- Korisnici bi usluga, dakle, prema određenim indicijama, zaključana vrata iza kojih se pružaju seksualne usluge, čuvari, hematomi na tijelu osobe koja pruža te usluge i sl., mogli i/li morali zaključiti da je osoba od koje kupuju seksualne usluge - pod prisilom da se time bavi. Bez obzira na notornu činjenicu da u Hrvatskoj postoje osobe koje su prisiljavane na prostituciju, a riječ je većinom o ženama žrtvama trgovanjem ljudima, zasad nije utvrđeno na koji se način u praksi primjenjuje, tj. tumači ovaj članak - upozorava Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
Švedska praksa
U 2013. godine u MUP-u su evidentirana 44 slučaja prostitucije, a prijavljena 32 počinitelja – 22 žene i 10 muškaraca, tj. 263 prekršaja zbog odavanja prostituciji. “Pitanje pristupa rješavanju problema prostitucije otvorio je prijedlog novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda. On bavljenje prostitucijom i kupovanje tih usluga tretira isključivo kao prekršaj, kao djelo koje uznemiruje, ili može uznemiriti građane”, upozorava Ljubičić. Kao dobru praksu navodi Švedsku koja je dekriminalizirala bavljenje prostitucijom, ali kazneno kažnjava korisnike/ce usluga. Niz država EU dopušta je na cijelom svom području (Nizozemska), ili na određenim dijelovima (Njemačka).
- Istraživanja govore da Švedska nije uspjela suzbiti prostituciju, no prepolovljen je broj osoba koje se bave uličnom prostitucijom. Dakle, ta društveno štetna pojava stagnira, dok je u Nizozemskoj i Njemačkoj u porastu, jer se prostitucija formirala kao djelatnost, a usko povezano je i u porastu s trgovanjem ljudima”, naglašava Ljubičić te podsjeća da se u prijedlogu zakona proširuje odgovornost osoba koje se bave prostitucijom, jer propisuje kažnjavanje i nuditelja i pružatelja usluge.
Zaštita integriteta
- Do sada mu je podlijegala samo osoba koja se odaje prostituciji. Od sada bi bilo kažnjivo i jednokratno pružanje, tj. korištenje usluga prostitutki, dok je dosad bilo kažnjivo tek višekratno pružanje usluga prostitucije i u tome je prijedlog novog zakona nepovoljniji za žene koje se u najvećem dijelu bave prostitucijom - kaže Ljubičić.
Drži da ovakva zakonska odredba ne pokazuje da je predlagatelj zakona svjestan socijalnih i psiholoških okolnosti koje podržavaju bavljenje prostitucijom. “Da je tome tako, predlagatelj ne bi išao isključivo za penalizacijom prostitucije, nego bi kroz zakonsko normiranje išao za zaštitom integriteta žena od zlouporabe kroz prostituciju te predvidio kažnjavanje samo korisnika usluga. Takav pristup doveo bi do stigmatizacije korisnika usluga, a ne osobe koje ih pružaju, a što bi nužno smanjilo potražnju za uslugama prostitucije, a posljedično i ponudu”, smatra Ljubičić.
Suzana ŽUPAN
ŽENSKO TIJELO KAO OBJEKT
“Ideja zakonodavaca prilikom propisivanja djela i kazne nije bila utemeljena na svijesti o tome da prostitucija predstavlja eksploataciju (uglavnom) žena te da predstavlja rodno uvjetovano nasilje nad ženama koje provode muškarci. Žene su potpuno depersonalizirane i pretvorene u seksualne objekte. Razlozi su duboko ukorijenjeni u društvu – od patrijarhalnog i konzervativnog gledanja na ulogu žene, do seksualizacije medijskog pristupa ženskom tijelu kao objektu”, upozorava Ljubičić.
prostitucija kao turistička ponuda grada zagreba
Pravobraniteljica je pokrenula postupak na temelju letka za turističku ponudu pod nazivom “Puteni put Zagreba”, jedne agencije na čijem webu stoji: “Zanosna prostitutka Margarita oživjet će skrivene trenutke i događaje. Margarita će sudionicima pokazati gdje su se nalazili najpoznatiji bordeli i kupelji te gdje su se prostitutke zabavljale… Razgolitit će mnoge slavne zagrebačke 'palandruše' sočnim detaljima…”. Pravobraniteljica upozorava da se time trivijalizira i ismijavaju patnje žena u prostituciji. Agencija nije reagirala pa je Ljubičić o tome pisala Ministarstvu turizma koje je odgovorilo da nema temelja za postupanje, dok Udruga hrvatskih putničkih agencija (UHPA), kojoj se također obratila, ne vidi ništa sporno u navedenoj turističkoj ruti. Dotična agencija bila je i dobitnica nagrade UHPA-e.
Neprisilna prostitucija
Ljubičić problem prostitucije uronjava i u širi, ekonomski i socijalni kontekst. Primjedbe na zakonski prijedlog temelje se na činjenici da je doista teško reći da se bavljenje prostitucijom ondje gdje i ne postoji točno određena prisila prijetnjom, silom, zatočenjem mogla smatrati 'neprisilnom' prostitucijom'. Žene koje se naizgled vlastitom voljom prostituiraju, najčešće to čine uslijed ekonomskih poteškoća, jer moraju uzdržavati sebe, djecu... Često je riječ o ženama koje dolaze iz obitelji u kojima su zlostavljane, ili su bile lošeg imovinskog statusa, ili su uslijed tih i takvih okolnosti postale ovisnice o alkoholu i drogama.