Od oko 1.500 bolesnika s duševnim smetnjama koliko ih se godišnje liječi na Klinici za psihijatriju osječkoga KBC-a tek njih desetak prisilno je odvedeno na liječenje. Istovremeno, prema riječima dr. Pave Filakovića s Medicinskog fakulteta u Osijeku, u gradu je puno osoba s duševnim smetnjama koje dobro obavljaju radne zadaće i obiteljske uloge i kao takve, prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, smiju odbiti liječenje.

- Pravo da odbiju liječenje civilizacijski je doseg modernog društva i kod nas je uveden 1998. To je iskorak protiv diskriminacije i stigmatizacije i puno ljudi koristi to svoje pravo, no istovremeno svojim smetnjama ne smije ugrožavati život nekog drugoga, odnosno njegova materijalna dobra. Primijeti li liječnik primarne zdravstvene zaštite i procjeni da će netko zbog svoga duševnog stanja ugroziti sebe ili drugoga, ima pravo zatražiti upućivanje bolesnika na liječenje pod prisilom, čak i uz asistenciju policije - pojašnjava dr. Filaković. No, do dolaska liječniku nerijetko se događaju situacije da obitelj ili osobe iz radnog okruženja primijete promjenu ponašanja. Unatoč vjerojatnim nastojanjima okoline da osoba s duševnim smetnjama potraži stručnu pomoć, nerijetko se pomoć odbija. Filaković tako kaže da je situacija tehnički riješena, no u stvarnom životu puno je dvojbenih situacija.

- Događa se da pacijenti odbijaju liječenje i ako su prisilno dovedeni u Kliniku. U takvim slučajevima od Županijskog suda traži se suglasnost za zadržavanje i ono treba biti pravno potvrđeno. Pacijent ne smije biti zadržan duže od 72 sata i u tom roku potrebno je ishoditi suglasnost za daljnje zadržavanje ako se procijeni da je potrebno, pojasnio je Filaković. M. Mihelić