Diplomirani prehrambeni tehnolog, 40-godišnji Krunoslav Rac, od fotoaparata se ne odvaja godinama.

Prve je “ozbiljne” fotografije snimio kao apsolvent sada već pomalo davne 1997., ne tako daleko od rodnoga Đakova, u Kopačkom ritu.

- Tada sam zavolio prirodu i danas mi se teško odvojiti od nje. Spoj fotografije i prirode učinio mi se savršenim pa sam snimajući Kopački rit proveo četiri i pol godine - prisjetio se Rac svojih početaka. Bilo je to dovoljno da upoznam taj prostor, ali i da se javi želja za novim izazovima. Zanimali su ga medvjedi pa je prvo otišao u Liku, u Kuterevo, a otamo na Velebit...

Svoj put Krunoslav nije ovjekovječio samo fotografijom nego i tekstom, koji, pomalo neobično za fotografe (najčešće ljude od malo riječi) - piše sam, i to vrlo vješto. No priznaje da je pisati počeo “silom prilike”.

- Obično sam na terenu sam s medvjedom, vukom ili nekom drugom životinjim i teško bi bilo nekomu drugomu opisati moja iskustva, osjećaje. Tako je bilo najjednostavnije - iskren je Rac, koji se okušao i kao novinar raznih časopisa. Nekoć se od toga moglo vrlo lijepo živjeti, dok je radio za više časopisa, kaže Krunoslav, jedan od malobrojnih sretnika kojemu je posao i hobi.

Za novu knjigu - “Zemlja vuka i vjetra”, koju je (u srijedu, 16. travnja) predstavio u Klubu za mlade GISKO-a - trebalo mu je pet godina intenzivnoga rada na terenu (pokrio je čitavu Ličko-senjsku županiju), no Krunoslav Rac i dalje neumorno “škljoca”. Sljedeća je na meniju - Gacka, ne samo rijeka nego i povijest čitave regije, a na jesen će predstaviti veliki projekt “Divlja Hrvatska”, za koji će mu, pretpostavlja Rac, trebati 6-7 godina.

Bit će to još jedan dokaz Krunoslavove ljubavi prema Hrvatskoj. No to ne znači da ga priroda izvan granica ne zanima - proveo je mjesec dana na Aljasci, 45 dana u Albaniji... - nego samo da radije svoju zemlju predstavlja “kako treba”.

- Odem li u bilo koji kraj svijeta, teško da neki tamošnji fotograf već nije fotografirao sve što je zanimljivo. Ovdje već poznajem teren, a i snimam najljepšu i najdražu zemlju na svijetu - dodaje Rac kroz smijeh. Upravo to što danas svatko pri ruci ima bar smartphone s fotoaparatom (od kojih neki mogu snimati fotografije vrlo dobre kvalitete), fotografima je teže biti autentičan, no to im je ujedno i izazov - dati prostoru i fotografiji neki svoj, originalni pečat.

- Ne znam koliko je detaljno fotografski obrađena Hrvatska, no znam da je malo onih ovdje koji su uspjeli fotografirati vuka. Uvijek pokušavam dati nešto osobno priči, a ja to činim kroz putopise, svoja iskustva i razmišljanja - zaključuje Rac, koji nije jedini u Hrvatskoj koji se bavi ovim poslom. S obzirom na to da se konkurencije ne boji, Rac bi htio da ih je još i više.