Objavljeno 18. travnja, 2014.
Iako prevladava dojam da je danas malo onih koji mogu i žele pomoći a da ne traže išta zauzvrat, daleko od objektiva fotoaparata i televizijskih kamera mnogo je Osječana koji pomažu sugrađanima u potrebi. Topli obrok, uplata tri ili 3.000 kuna na žiroračun, slatkiši za djecu ili namirnice za cijeli mjesec samo su neka od dobročinstava o kojima svjedoče udruge koje se na području Osijeka brinu o pojedincima čiji život uvelike ovisi o dobroti drugih.
Jedna od njih je Udruga roditelja djece oboljele i liječene od malignih bolesti “Moje dijete” koja ima pregršt dobrih iskustava i toplih uspomena na ljude koji im nesebično pomažu ne tražeći ništa zauzvrat.
- Sa svakim izvodom koji dobijem iz FINA-e budemo iznenađeni i ganuti koliko nam ljudi pomaže. Neki nam na žiroračun uplate pet, deset, trideset kuna, a neki donacije i od više tisuća kuna. Kada sudjelujemo u javnim manifestacijama u sklopu kojih nastojimo prikupiti sredstava za rad, prilaze nam građani svih profila, ne žele reći ni ime, samo nam pruže novca koliko imaju i požele našoj djeci sve najbolje. U posebnom mi je sjećanju ostala bakica koja nam je nedavno donirala samo nekoliko kovanica, no te su kovanice za nas imale neprocjenjivu vrijednost zbog same činjenica da je, iako nema puno, procijenila da je netko u većoj potrebi od nje. Od takvih dobročinstava uistinu idu suze na oči - priča Sonja Lacković Kučinac, predsjednica udruge “Moje dijete”.
Anonimni donatori dio su svakodnevice i Dječjeg doma “Klasje”. Iz Doma kažu da ne mogu izbrojiti koliko puta ih je dirnula tuđa dobrota.
- U Slavoniji, koliko god da nismo bogata regija, postoji predivna tradicija darivanja potrebitih do koje ljudi drže, i mi to zaista osjetimo. Stalno nam dolaze sugrađani, uplaćuju novac na našoj blagajni ili pitaju što nam treba pa potom samo upute donaciju bez puno buke. Nekada nam ne žele reći ni ime. Evo, prije nekoliko dana nam je bio divan gospodin koji je uplatio na račun 400 kuna, toliko je uštedio i odlučio darovati za potrebe naše djece. Pamtim i donacije u sklopu kojih su donatori svakom djetetu poslali poklon po želji. Tražili su da im djeca napišu što žele i što im treba i potom ih darivali - kaže Granić.
Puno je i Osječana koji rado poklanjaju svoje vrijeme i znanje. O tomu najbolje znaju u udruzi za terapijsko jahanje MOGU.
- Uz naše stalne volontere, nije rijetkost da nam građani besplatno nude svoje usluge kada god nam je to potrebno. Ovo je možda izuzetna prilika da zahvalimo gospodinu koji nam od prvog dana pomaže kada god trebamo nešto “zavariti”, a, vjerujte, u udruzi kao što je naša, to nije baš rijetko. Nikada ne dopušta da se njegovo ime javno ističe - kaže Marijana Koprivnjak iz udruge MOGU. I. Solar
Šunka za poslije
Akcija Otvorenog radija “Šunka za poslije” velikom se brzinom proširila cijelom Hrvatskom, pa tako i Osijekom, pokazujući da ima mnogo ljudi koji su spremni pomoći potrebitima - upravo anonimno. Riječ je o akciji u sklopu koje u više od 300 prodajnih mjesta u cijeloj Hrvatskoj ljudi mogu kupiti šunku i ostaviti ju za nekoga tko si ju ovoga Uskrsa ne može priuštiti. Onaj koji je u potrebi, šunku može preuzeti na način da jednostavno dođe na prodajno mjesto s oznakom “šunka za poslje” i šunku zatraži. U Osijeku se akcija provodi u mesnicama Ravlić, S diskont i Bođirković.