VALPOVO – U vremenima kada novi trendovi sve više istiskuju stare običaje, lijepo je otkriti neke davne, slabo ili nimalo poznate, a tek nedavno otkrivene događaje vezane uz uskrsne blagdane na području Valpovštine koji su ovih dana i službeno objavljeni u publikaciji “Valpovačka baština” u izdanju Matice hrvatske Ogranak Valpovo. Za njih je najzaslužniji dugogodišnji i ustrajni istraživač povijesti Valpovštine i tajnik valpovačke Matice, Stjepan Najman. On je otkrio da je prije punih 75 godina, 1939. godine, Valpovo imalo uskrsno gnijezdo na otvorenom sa živim zečevima, za koje je najzaslužnija bila proslavljena interpretatorica slavonskih melodija Mandica Đuranić.

“Za Uskrs su mame u kotlu kuhale jaja te ih obojile u svim bojama. Moja Jelica i ja smo napravile košarice od kartona za svako dijete. Na Uskrs ujutro, prije nego su djeca došla, na travnjak smo pustili dva živa zeca, a u travi obojena jaja. Dolaze djeca. U prvi mah su iznenađena što su zatekla zečeve, ali ubrzo sve prelazi u radost i veselje. Dvorište puno obojenih jaja, djeca ih skupljaju, zečevi uplašeno skakuću. Neopisivo dječje veselje.''

- Ovako je Mandica Đuranić opisala u svojim sjećanjima radost uskrsnog blagdana prije 75 godina u valpovačkoj dječjoj igraonici ili Špilšulu, kako je tada nazivana. Dječja igraonica nalazila se u tadašnjoj Sokolani (danas Dom tehnike), a vodila ju je Mandica Đuranić, priča Najman dodajući da je uz blagdan Uskrsa vezana i priča o vrlo vrijednom metalnom reljefu koji prikazuje Isusovo uskrsnuće, a koji se nalazi na kapelici na groblju u Valpovu.

- Široj javnosti manje je poznato odakle reljef na tom mjestu. Dao ga je postaviti valpovački ljekarnik mr. Ferdo Desaty 1939. kada je igrajući državnu lutriju dobio veći zgoditak. Kako mu se činilo nesigurno ulagati u predratna vremena u bilo što, Desaty je odlučio naručiti brončani reljef i njime ukrasiti pročelje kasnobarokne kapelice. Reljef prikazuje uskrsnuće Isusa Krista okružena anđelima. U prvom planu dva su rimska vojnika, koja su čuvala grob, kako se preplašeni zaklanjaju štitovima od zasljepljujućeg sjaja uskrsnulog Spasitelja. Iza vojnika su ukomponirani likovi Ferdinog oca Aurela i majke Katice, a u donjem desnom kutu ispisan je autorov potpis i godina nastanka. Autor reljefa je u to vrijeme poznati osječki umjetnik Rudolf Švagel-Lešić koji je studirao u Zagrebu, između ostalih, kod Roberta Frangeša Mihanovića, a usavršavao se i u Parizu gdje je 1931. dobio Grand prix na Svjetskoj kolonijalnoj izložbi. Najznačajniji radovi su mu glavni oltar župne crkve svetog Mihovila u osječkoj Tvrđi i Raspeti Krist na Šolti - pojašnjava Najman.

Treća kockica mozaika o danas malo poznatim lokacijama i pričama iz Valpova vezanim uz Uskrs je i priča o križnom putu na groblju, koji je prema ocjeni pročelnika Konzervatorskog odjela u Požegi, dr.Žarka Španičeka, po svom likovnom izrazu jedinstven spomenik u Slavoniji.

- Na valpovačkom groblju nalazi se malo poznata, gotovo nezamijećena znamenitost – kalvarija ili križni put. Smještena je uz glavnu stazu koja vodi od ulaza u groblje do grobljanske kapele, a podigla ju je Valpovčanka Ema Rudl čiji se grob nalazi uz 13. postaju oko 1914. godine. Osobitost valpovačkog križnog puta je unakrsni cik-cak raspored s obiju strana puta, tj. s jedne strane pješačkog puta su raspoređene neparne (1 – 13), a s druge parne (2 – 14) postaje. Po svom likovnom izrazu valpovački križni put je jedinstven spomenik u Slavoniji, a po načinu podizanja tipičan primjer arhitekture koji povezuje osobnu, odnosno pučku pobožnost sa službenim crkvenim štovanjem Kristove muke i smrti, napisao je dr.Španiček o spomeničkoj baštini koja je sredinom prošlog stoljeća bila omiljeno mjesto za korizmene i pobožnosti Velikog tjedna velikom broju stanovnika Valpovštine.