U rubrici Laganini nastavljamo seriju ležernih i opuštenih subotnjih intervjua sa zanimljivim osječkim "facama", u kojima ovaj put "sretni princ" Tomislav Levak pokušava iz sugovornice izvući stvari koje su o njoj do sada bile manje poznate javnosti.

Proteklih tjedana došla je u središte pozornosti svjetske javnosti zbog navodne romantične veze s britanskim princom Andrewom, vojvodom od Yorka, a pred uskrsne blagdane zajedno s članovima uže obitelji posjetila je rodni Osijek, pa je red došao na Moniku Jakišić, atraktivnog fotomodela i manekenku koja već 23 godine ima londonsku adresu. Prvo smo je potajice fotkali u šetnji po osječkoj Promenadi, a zatim smo, nakon što su joj u Lega-lega shopu poklonili prigodnu majicu "Slatka legica", posjetili njezinu bivšu Osnovnu školu Tina Ujevića (nekadašnja OŠ "XII. proleterska"!) na Jugu II. Poslije toga smo se u pekarnici Ideal u Ulici Hrvatske Republike otimali za omiljeni masni burek sa sirom, a na kraju nam je na boxing treningu u centru City Fitness by Poleo Sport pokazala što nas čeka ako intervju ne bude dobar. Prije nego što je skoknula u posjet baki i ujaku u Čepin, u opuštenom i ležernom razgovoru ekskluzivno nam je otkrila "drugu stranu Mone".

Znaš li pjesmu "Monika, Monika, Monika, nije to usna harmonika" i kome je posvećena? (smijeh)

- Znam, ha-ha-ha... Pjevaju je Baruni. To mi je tata znao pjevati i sviđa mi se. Jedino ne znam komu je posvećena.

Pa Monici Lewinsky zbog poznate afere s Billom Clintonom. Usna harmonika, kužiš... (smijeh)

- Neeee! Zezaš me... Joooooj, nisam to tako doživjela. Ne sviđa mi se taj kontekst. Hvala što si mi otkrio.

Nema na čemu, volim pomoći. Otkrij nam zašto se ti zoveš baš Monika?

- Iskreno, ne znam. Mama mi je rekla 100 puta, ali zaboravila sam. Znam da mi je tata Zdravko iz Imotskog, iz Podbablja, a mama Marica s Kupresa, iz mjesta Zlosela. Po karakteru sam sličnija tati kojeg zovem ćale. Volim se puno šaliti i smijati, iako je humor drukčiji. Britanski je više onako "dry", šale na ozbiljan način, a Hrvati su više, kako bih rekla, zaje..nti.

Kako ti je bilo vidjeti svoju staru osnovnu školu?

- Joj, super! U moje vrijeme zvala se "XII. proleterska". Bila sam vrlo dobra učenica, a najdraži predmet mi je bio tjelesni. Zanimljivo, nisam voljela engleski. (smijeh) Odrasla sam u blizini škole, u zgradi na adresi Trpanjska 6, što je već Jug III. Imala sam 13 godina kada smo se u augustu, kolovozu 1991., zbog rata, roditelji, mlađi brat Marin i ja odselili kod tetke, tatine sestre Branke, u London.

Nisi voljela engleski?! Kako ti ga je onda bilo učiti poslije?

- Nije bilo lako, ali sam uspjela. Krenula sam na tečaj svakog dana poslije škole i u roku od godinu dana već sam bila najbolja, s ocjenom A i dvije "zvjezdice". U školi nisu mogli vjerovati. Sad ga super pričam, a kažu da imam baš britanski naglasak.

Koliko ti se puta kao klinki na jelovniku našao – kupus?

- Kupus? Misliš zbog Čepina? Nemam ja veze s Čepinom, kao što neki pišu, osim što se tamo poslije Domovinskog rata doselila baka iz Bosne, a prije nekoliko godina i ujak koji je živio u Osijeku. Nekad ih posjetim, a jučer sam prvi put jela čepinski kupus. Fenomenalan je, sladak.

Sjećaš li se osječkog djetinjstva po nečem posebnom?

- Da, kad sam lovila guštere po bajeru na Jugu! (smijeh) A sad ih se bojim. Kad vidim guštera u Londonu – vrištim. Onda sam ih čuvala u tegli, a kasnije smo se utrkivali s njima. Kao mlađa bila sam totalni "tom boy", odijevala se i ponašala k'o dečko.

"Tom boy"?! Teško povjerovati. Zar nisi od malih nogu bila sklona nošenju lijepih krpica?

- Ne! Samo sam malo preuređivala jeans hlače. Sve sam ih izrezala žiletom, što baba kaže – parila. Uvijek sam bila u patikama, igrala nogomet i košarku u ulici i trenirala atletiku na stadionu NK Osijek. Bila sam dobra u trčanju na 800 metara i u skoku uvis, high jump, i udalj. I kad sam se doselila u London, nastavila sam jedno vrijeme trenirati atletiku. I igrala košarku za jedan dio Londona, Crystal Palace, sve dok nisam otišla na university, studij.

Što si studirala?

- Kad smo došli u London, odmah sam se upisala u secondary school, kao srednju školu, u sjevernom Londonu. Bila sam napredna. Nakon toga sam završila London College of Fashion, jedan od težih londonskih fakulteta, i dobila titulu "baccalaureus" iz modnog dizajna. Kako se to u Hrvatskoj kaže? Aha, prvostupnik.

Gdje si zaradila prvi novac u svijetu glamoura?

- Imala sam 14 godina kada je poznati engleski pjevač Cliff Richard došao u našu školu i za jednu reklamu, ne sjećam se više za što, izabrao jednu visoku crnkinju i mene kao bjelkinju. Bila sam tiha na snimanju jer nisam još dobro znala engleski, ali sve je prošlo dobro. Ne sjećam se koliko sam novca dobila.

Otkud ti u manekenskim vodama?

- Ne znam zašto, ali uvijek su me primjećivali. Jedno sam s mamom i tatom bila na Leicester Squareu, centru kina i zabave u Londonu, kada nam je prišla jedna žena, rekla da lijepo izgledam i pitala je l' bih se ikad bavila time. Rekla sam: "Ne, hvala." Onda sam bila na Clothes Show Live, najvećem britanskom modnom festivalu koji se svakog prosinca održava u Birminghamu, i - opet za mnom! Neće me ostaviti na miru! Ćale mi je rekao da probam, a mene to nije zanimalo. Kasnije sam ipak poslala fotke i prijave na sva moguća natjecanja fotomodela i sve pobijedila – Elite, Select, Storm... To je bilo od 1994. do 1996., još sam išla na studij. Bilo mi je dosta naporno jer sam paralelno počela raditi kao voditeljica na televiziji i imala girl band, ženski glazbeni sastav Planet Girls.

Kako si sve to uspjela stizati?

- Jako teško. Ujutro od 5 do 9 sati radila sam na Channel 4 u emisiji 'Big Breakfast' Waynea Hemingwaya, gdje sam davala modne savjete. Od tamo me vozač prebacivao na fakultet, gdje sam bila do pet sati popodne, a poslije autobusom ili undergroundom na drugu stranu Londona, na probu benda. Kući sam dolazila u 11 sati navečer. U bendu nas je bilo pet koje smo pjevale i plesale jer smo se furale na Spice Girls. (smijeh) Postojale smo tri godine, ali nismo ništa snimile. Inače, ne znam ništa svirati, a zato brat svira sve instrumente. Mogli smo nas dvoje napraviti bend. (smijeh)

Tko te je naučio manekenski hod, "catwalk"?

- Nitko, naučila sam sama. Uvijek sam gledala Fashion TV pa sam ih kopirala ispred ogledala.

Zbilja? Procijeni - koliko bi ti trebalo vremena da mene naučiš "catwalk"? (smijeh)

- Ne bi puno. Činiš se dosta spretan, a još si i visok. To bi dobro izgledalo.

Hvala, ali sumnjam. (smijeh) Koje si modne revije najradije nosila?

- U ovih 20 godina bilo je dosta lijepih, no najdraže su mi bile Versace revija prije deset godina na Paris Fashion Week. Radila sam i Cavallija. Versacejevu odjeću jako volim, a najdraža marka odjeće mi je Balmain, sa širokim naramenicama. Dosta me snimaju i u kupaćim kostimima, ali nisam baš luda za njima. Od obuće najdraže su mi patike. Joj, kad bih mogla biti u patikama svaki dan... Naravno, obožavam i cipele Christiana Louboutina. Nisam neka ljubiteljica nakita, jedino satova. Ne stavljam puno šminke, a omiljena mi je linija Charlotte Tilbury, make up artistica od, recimo, Kate Moss.

Reci, koliko je teško biti manekenka i fotomodel?

- Nije lagano. Na pisti moraš izgledati savršeno, a onda se brzo presvući, za samo 2-3 minute i opet jako paziti na "catwalk". Snimanja za kolekcije traju po cijele dane, a jednom sam se usred zime u Londonu na plaži smrzavala u kupaćem kostimu iz nove kolekcije Melisse Odabash. Bila sam bolesna mjesec dana.

Priznaj, koliko si imala "nemoralnih ponuda" u karijeri?

- Nemoralnih ponuda? Aha, ono kad ti nude svašta jer si lijepa cura... Bilo ih je. Na primjer, jednom kad sam snimala nešto u Dubaiju, prišao mi je neki princ i rekao: "Darling, kupit ću ti sve, samo se udaj za mene!" Odgovorila sam: "Ne, hvala, imam sve što hoću." Ipak, nisam imala ponuda da spavam s nekim, valjda jer nisam lagan karakter, što se vidi.

Za manekenke i fotomodele često pričaju da se probijaju "preko kreveta", da su obične starlete, da nisu previše pametne, da su "sponzoruše"... A neke od tih stvari mediji su napisali i za tebe. Što kažeš na to?

- Tek sam nedavno saznala što 'starleta' znači u Hrvatskoj i da to ima negativan prizvuk. U inozemstvu me zovu 'Croatian sensation', što mi je super! Ima svakakvih manekenki i fotomodela, ali ja sam završila fakultet i znam tko sam i što sam.

Tko ti je ponudio najviše novca za neki intervju?

- Ne mogu ti reći tko, ali radilo se o pola milijuna funti, i to za priču o ovoj temi o kojoj ne smijemo. Ozbiljno. I nisam prihvatila. Inače, mediji i paparazzi su puno napasniji u Londonu nego u Hrvatskoj. Jednom su trčali za mnom do auta i nisu se uspjeli zaustaviti pa su se čak zabili u mene. Bila sam sva plava.

A smeta li ti kad te nazivaju "posvudušom", odnosno djevojkom koja pati od toga da je vide i slikaju s bogatima i slavnima? Na primjer, opisuju te kao "veselu djevojku koja putuje svijetom i ide na glamurozne zabave".

- Ne smeta mi jer sam odrasla u takvim krugovima ljudi i ne vidim u tome ništa čudno. A ovo drugo je sigurno rekao moj prijatelj, hrvatski modni stilist Neven Ciganović. Kao što vidiš, ja sam čvrsto na zemlji i totalno sam casual. Neka pišu i pričaju što hoće. Samo neka pričaju. (smijeh) Prije mi je možda smetalo, ali sad sam se naviknula. Prije sam i više išla na takve zabave, možda i malo previše. Sad redovito sudjelujem samo na humanitarnim zabavama.

S kojim se poznatim osobama najviše družiš? Neki mediji tvrde kako si izmislila dijelove svoje biografije i da dosta preuveličavaš.

- Oni koji znaju – znaju. Oni koji ne znaju – pričaju svašta. Mnogi sumnjaju pa kad dođu i uvjere se u činjenice, zašute. Ja sam iskrena, što kažu - "open book", otvorena knjiga. Jedna od mojih najboljih prijateljica je Cindy Crawford pa Nadine Coyle iz sastava Girls Aloud, onda Mel B. iz Spice Girls... Jako sam dobra i s glumicom Jessicom Albom i glazbenikom P. Diddyjem. Od poznatih Hrvata dobra sam prijateljica s Davorom Šukerom, legom iz Osijeka. No, moja najbolja prijateljica je Linda Velasco, koja nije celebrity. Jedna od osoba koju sam prvu upoznala kad sam se doselila, divna je.

Kako komentiraš da neki tvoje veze sa slavnim osobama uspoređuju s bajkom o Pepeljugi?

- Vauuuu... Nisam nikad baš bila siromašna, a život me odveo u ovom smjeru. To je valjda destiny, sudbina. Ne smatram se baš Pepeljugom, iako mi Cinderella super zvuči.

Zbog posla i privatno puno si proputovala. Što bi izdvojila?

- Aaaaaah, bilo je stvarno lijepih putovanja... Na Maldivima sam snimala reviju za bikinije i bilo je predivno. Dubai mi je OK, Brazil mi je bio lijep. U Rio de Janeiro sam išla privatno.

Voliš li zbilja starije i slavne muškarce? U više navrata povezivali su te s takvima.

- Ma neeee... Sve ovisi o karakteru. Volim biti s nekim tko me razumije i tko se voli puno šaliti. To nema veze s godinama i slavom. Tek onda dolazi ono da treba biti visok, zgodan i dark, tamne kose.

Spopadaju li te često ljudi na ulici i gdje najviše?

- U Hrvatskoj baš i ne. Dosta njih me prepozna, ali mi ne prilaze previše, kao da se stide. U Londonu i Los Angelesu puno više prilaze, a uvijek pristajem na zamolbe za autograme i fotkanje. Totalno sam cool za te stvari.

A na koji način odbiješ nasrtljive frajere?

- Samo odem, ha-ha... Najgluplji 'ulet' bio mi je kad sam vozila auto u Londonu, i jedan dečko vozi kraj mene Ferrari, auto koji mi se jako sviđa. Prozor mi je bio otvoren i on je uzeo svoj mobitel i ubacio ga u moj auto! Bila sam šokirana i morala sam stati da mu vratim mobitel. Nije imao šanse, to mi je bilo malo pretjerano. A najbolji 'ulet'... Kad smo u Los Angelesu igrali košarku u dvorištu kuće glumca Eddieja Murphyja, jedan dečko mi je prišao i rekao: 'Ti se meni sviđaš i vodim te van večeras.' Totalno me srušio. Izišli smo i kasnije smo bili zajedno.

Dakle, to je recept. Otkrij nam - koji ti je slavni muškarac najzgodniji? (smijeh)

- He-he, dobar si... Samo da malo razmislim. Eto, Eddie Cibrian iz serije 'Sunset Beach'. I igrač bejzbola Alex Rodiguez, zvani A-Rod.

Spomenula si vožnju autom... Koliko brzo si se u Engleskoj naviknula na vožnju lijevom stranom?

- Tamo sam položila vozački ispit pa sam odmah učila voziti lijevom stranom i nije mi bio problem. Bio mi se problem kasnije naviknuti voziti desnom stranom, recimo kad sam bila u L.A-u. Tamo sam znala, kad nema auta, prijeći na lijevu stranu i voziti. Ako bi me policija zaustavila, objasnila bih im i izvlačila se na osmijeh.

Nadam se da nisi nikad telefonirala u vožnji. Mislim, imaš toliko mobitela... (smijeh)

- Joj, da, imam ih četiri. Dva s londonskim brojevima, jedan losanđeleski i jedan hrvatski. Uglavnom ih nosim sve i nekad se teško snalazim, koji mi zvoni... Često se i isprazne baterije. Naravno, trudim se ne telefonirati u vožnji.

Za svoj posao moraš stalno održavati dobru liniju. Imaš neki recept?

- Redovito vježbam. Pet puta tjedno u prosjeku treniram boxing, i to s profesionalcima, muškarcima, u jednoj dvorani, St. Pancras Gym u Londonu. I, naravno, moram paziti na prehranu.

Boxing? Nećeš me valjda "zašakirati" ako ovaj intervju ne bude OK? (smijeh)

- Vidjet ćemo, ha-ha... Jednom, kad smo tek stigli u London, jedan dečko istukao je mog brata Marina. Kad smo išli kući autobusom, onim 'double-deckerom', uhvatila sam ga za kravatu i 'č-č-č-č', našamarala ga. Inače nisam nasilna, stvarno. (smijeh)

U uvodu si mi priznala da si se za pet dana boravka u Osijeku udebljala gotovo tri kile. Pa što si toliko jela?!

- Joj, obožavam ćevape i burek! I babinu pitu. (smijeh) I krempite. Jako sam slaba i na čokolade, posebno bajaderu! Volim i one male čoko bananice. To mi sve nedostaje u Londonu, a u Osijeku je i kava bolja... Naravno da ne smijem to jesti, ali ovih nekoliko dana sam se malo opustila i stalno to jela. No, svaki dan sam treneru slala poruke što sam jela. Već vidim da će me 'ubiti' od vježbanja kad se vratim.

Otkrij nam - što bi poboljšala, kad bi mogla, na svom izgledu?

- Ništa! Zadovoljna sam. Za sada ne bih išla ni na kakvu plastičnu operaciju, nisam takav karakter. Možda ću se predomisliti kad budem imala 60 godina. (smijeh) Zato znam da bih za nekoliko godina voljela biti udana, ali ti neću reći za koga, he-he... Mislim imati dvoje djece, bilo bi super da su curica i dečko. Možda bih otvorila i svoju kompaniju za modni dizajn. Do sada sam nešto dizajnirala samo za vrijeme školovanja, a voljela bih dizajnirati, na primjer, svoju liniju ekskluzivnih trenerki. Toga fali.

Imaš li trenutačno nekih zanimljivih projekata?

- Imam, ali ne smijem puno otkrivati. Eto, mogu otkriti da ću u 6. mjesecu na humanitarnoj zabavi za firmu Ferrero biti 'guest of honour', dakle slavna gošća, koja će pomoći prikupljanju novca. Ja sam prava poslovna žena pa tako, na primjer, zajedno s Abu Dhabi National Oil Company, čak radim nešto oko uvoza i izvoza nafte. Ne mogu puno ni o tome.

Pročitao sam da roditelji i ti u Londonu živite u dosta skupoj kući, vrijednoj čak oko 7,5 milijuna kuna, i da ste se obogatili jer je brat Marin pametno uložio u nekretnine uoči Olimpijskih igara 2012. Je li to istina?

- Ha-ha... Više puta samo se selili dok nismo kupili ovu kuću u predivnom dijelu Londona, u Primrose Hillu kraj kuće glumice Gwyneth Paltrow. I ne košta kuća toliko, već duplo više... Točno je da se Marin bavi nekretninama, preko JMH Group, ali ovo nema previše veze s njim. Svi radimo.

Znam gdje je Primrose Hill jer mi u Londonu žive dvije sestrične... U Londonu ti ne smeta njegova čuvena kiša?

- Ma, naviknula sam se. Iako, kad je previše kiše, ono, mjesec dana, malo sam neraspoložena... London je predivan, ima puno ljudi, totalno je international, međunarodni. Tu su mi roditelji, brat i većina prijatelja, ali najviše mi odgovara život između Londona i Los Angelesa, gdje provedem nekoliko mjeseci godišnje. On ima više sunca, a ja volim biti vani, surfati, igrati košarku i odbojku... Možda bih jednom radije ipak živjela tamo. U Osijek i Hrvatsku ću se realno teško ikada vratiti, vani sam ipak već 23 godine.

Los Angeles i Hollywood? Imaš ambiciju ikada snimiti neki film?

- Prvi put sam došla u 21. godini, zbog manekenskog posla. Svidjelo mi se, iako sam mislila da neće... Ha, ponudili su mi snimanje dosta filmova, ali trenutno nisam ja za te stvari. Iskreno, više bih voljela raditi neki talk show, to je više moj karakter.

Dobro, a jesi li ikada pohađala neke satove glume?

- Malo sam učila glumu, neka dva-tri mjeseca, u Los Angelesu, kod poznate glumice i instruktorice Idalis DeLeon. Nisam imala živaca. Teško mi je biti nešto drugo, ono što nisam.

Koliko ti se često obožavatelji javljaju pismom ili nekim komentarom?

- Joj, stalno. Svaki dan dobijem nešto. Ponekad odgovorim osobno, ali najčešće to za mene radi moj menadžment, Selekt Media & Management, iz Los Angelesa. Imam nekoliko Facebook profila, službenih i privatnih, na kojima imam nekoliko tisuća obožavatelja, a objave na Twitteru prati oko 60.000. Ne pazim baš što objavljujem pa me često iz mog menadžmenta nazovu i kažu 'Haloooo'. (smijeh)

Osim hrane i kave, nedostaje li ti još nešto iz Osijeka?

- U Osijek dođem kad god mogu, a sad zbog obveza nisam bila dvije godine... Uvijek volim vidjeti katedralu i pješački most, ali i Jug i Donji grad, gdje mi je deda imao kuću... Obožavam izraz 'lega' i 'legica', sve u Osijeku i sve naše ljude vani zovem tako. Curama iz Londona objasnila sam što to znači, smijale su se. Kažu da sam luda. (smijeh)

Jedan moj sugovornik iz Laganinija, psihijatar Nikola Mandić, rekao mi je da se voli voziti tramvajem jer se tu navodno može vidjeti grad u malom. Slažeš se s tim?

- Da! Jako se volim voziti tramvajem, nema ga u Londonu. Neki dan sam išla od Donjeg do Gornjeg grada, vidjela Tvrđu i sve prelijepe zgrade. Jedino priznajem da mi ne fale komarci. Neki dan me ugrizao prvi komarac ove godine, i to za uho! Ljudi kažu da će ih ove godine sve potamaniti i da ih neće biti. To me raduje jer pamtim da su me kao malu, kraj bajera na Jugu, znali svu izgristi.

I u ovom intervjuu ponekad ti je ponestalo hrvatskih riječi. Je l' pomalo zaboravljaš rodni jezik?

- Ne, iako sam već dugo vani. Ponekad zaboravim neke riječi, posebno one koje imaju č, ž i š, a kad dođem malo 'pljuckam'. No, nakon par dana već se naviknem i prisjetim se.

Za kraj, imaš ti priliku mene bilo što pitati, a ja ti moram odgovoriti. Izvoli.

- Imam odmah: Jesi li ti uvijek ovako uporan? (smijeh)

Ne, samo kad pred sobom imam takvog celebrityja. (smijeh)

- Ha-ha... Svaka čast, dobro si se izvukao.