Mnogi su ljudi iskusili probleme zahvaljujući novcu, bilo da je u pitanju posao, karijera, kredit, investicije, djeca, kreditne kartice, hrana, zdravlje, nekretnine i sl. No, jeste li se zapitali kakav je osjećaj znati da ste sebi osigurali “dobar život” čak i ako više nikada ne budete radili?

- Rođen sam u bogatstvu i nikada nisam znao da je naša obitelj drukčija, no već u prvom razredu osnovne škole shvatio sam da ipak nismo svi isti, barem u pitanju materijalnoga: jedini sam ja imao 'markiranu' odjeću, a i rijetko je koja obitelj gotovo svaki vikend odlazila na putovanje. I moj je dom bio drukčiji. Sve o mojoj obitelji drugima je bilo čudno - prisjeća se djetinjstva danas 39-godišnjak, Osječanin koji se na internetskim forumima predstavlja kao Markus T.

Kako bi se uklopio, počeo je lagati, čak i adresu na kojoj je živio. Prijatelje nije pozivao doma i nikada im nije pričao o putovanjima. Neprekidno balansiranje između dva tako različita ekonomsko-socijalna svijeta, dodaje Markus, stvorilo mu je osjećaj da ne pripada nikamo.

Za razliku od njega, mnogo je onih koji se zbog činjenice da imaju više nego drugi ponašaju okrutno. Primjerice, obitelj Valentininog oca pripada uglednoj lozi koja se može pratiti unatrag nekoliko stoljeća. Kao i njihov novac.

- Da, imam mnogo toga, ali to nije nešto što treba isticati - smatra Valentina Z., koja virtualnom svijetu također ne želi otkriti svoj pravi identitet. Njezina je majka odrasla u krajnjem siromaštvu. Iskreno, priznaje Valentina, bila je sponzoruša i udala se za njezina oca zbog statusa i bogatstva. Ona je najgore utjelovljenje “novih” bogataša, koja se zbog novca smatra povlaštenom u odnosu na većinu.

- Bila je ohola elitistica i ljubazna prema onima za koje je mislila da su ispod nje, a apsolutno šarmantna prema onima istog ili višeg društvenog statusa. Sjećam se da sam se još kao dijete ispričavala za njezino ponašanje i da mi je bilo neugodno pojavljivati se s njom negdje - ogorčena je ova mlada Riječanka.

Za javnost je njezina majka bila uglađena, elegantna i duhovita. No zapravo je bila grozna supruga, majka i domaćica. Bila je jadna većinu života, a zbog toga su i svi oko nje bili još jadniji. Nakon razvoda, mirne je duše napustila nju i brata i posvetila se karijeri. Umirovila se u ranim 40-ima. Kada je mislila da je ono što je postigla - uspjeh, dijagnosticiran joj je rak.

- Posljednje dane života provela je žaleći gotovo zbog svega i zapravo je sama sebe otjerala u smrt. Jedan od posljednjih njezinih dnevničkih zapisa bilo je razmišljanje o tom kako je bila nezahvalna za ono što je imala i prekasno shvaćanje da sreća ne leži u površnim stvarima - piše Valentina.

I Borna N. ubraja se među one koji mogu i moraju biti zahvalni za život koji su im roditelji priuštili.

- Nemojte me krivo shvatiti, ali moj život nije bio jednostavan. Biti bogat ne znači da vaš život nema uspone i padove. Mog je oca totalno uništio razvod od moje majke. Nas dvojica nismo pričali godinama - priznaje Borna, jedan od onih (sretnika?) koji su rođeni u obilju, ali su to isto i izgubili.

- Ne vjerujem baš previše u hedonističke argumente o bogatstvu - ako više imate, više ćete novca morati trošiti da biste održali razinu sreće. Po meni sreća ima veze s odnosima i njihovom kvalitetom, a to se ne može mjeriti ekonomskim učincima - kaže Suzana Š., čiji je otac bio direktor jedne banke.

Još kao dijete odlazila je s majkom na predstave i koncerte po kazalištima diljem Europe i odsjedala u hotelima s pet zvjezdica. Prva kuća u kojoj je živjela kada se njezina obitelj preselila u Švicarsku imala je kuglanu, bazen i saunu, golemi vrt s pogledom na Zürich.

- Ono što bogataši plaćaju uglavnom je ulizivanje i dozvola za iživljavanje nad drugima. Dio povlastica je i tretirati druge kao vreću za iskaljivanje bijesa. Svaki zaposlenik pogodna vam je meta za verbalno bičevanje - ne štedi nimalo Suzana svijet kojemu je pripadao njezin otac. Novac, tvrdi ona, iskrivljuje vaše vrijednosti i orijentaciju.

- Kada si bogat, ljudi se previše trude oko tebe. Nema onoga tko ti neće reći da si sjajan i divan, iako si svjestan da to baš i nije tako. Kada sam se rodio, moja je majka pripremala doktorat iz književnosti, a otac je bio odvjetnik i opsesivno je govorio o tom koliko novca imamo u odnosu na ostatak države - brinulo ga je jesmo li među 0,1 ili 0,01 posto, i je li naša kuća s osam spavaćih soba najveća u kvartu. Mnogo su novca dali u dobrotvorne svrhe i za privatne škole koje sam pohađao. Nisu štedjeli za budućnost - iskustvo je 29-godišnjeg Nevena Z., na kojem bi mu, bar na prvi pogled, mogli pozavidjeti mnogi.

No život onih koji se razbacuju novcem nije onakav kakvim se čini. Mnogi od bogataša koji rade, moraju život posvetiti poslu. Ponekad su na putu 12 mjeseci u godini pa često propuste rođenje vlastite djece i čitav niz drugih u njihovim životima važnih događaja jer su negdde na pola puta između New Yorku i Moksve.

Kada je njezina majka postala izvršna direktorica jedne velike tvrtke, Darija P. mislila je da će njezin “posao” biti lak - letjet će diljem Europe poslovnom klasom ili privatnim zrakoplovom, obilaziti gradove, piti skupa vina i pregovarati s drugim velikim europskim tvrtkama.

- Sada znam da je to ipak više od puke zabave, velike plaće i povlastice - piše Darija, priznajući da je i sama brzo razvila aristokratski stav, naročito u školi i kada je komunicirala s prijateljima iz skromnijih obitelji. Nije toga bila svjesna sve dok nije ostala prepuštena sebi nakon što je njezina obitelj sve profućkala.

Sve u svemu, malo je onih čiji se život svodi na posve druge probleme, one egzistencijalne, koji će žaliti bilo kakve bogataše pa makar oni, bogataši, bili i, ono, humana vrsta. U današnjem je društvu novac poluga za sve i kroz novac se sve promatra. I sve dok ste u tom mjehuriću izobilja, čini se da vam čitav svijet ide niz dlaku. Studenti s “lošijih” sveučilišta vjerojatno će morati proći kroz plebejski proces prijave za radno mjesto, a one s “vrhunskih” regrutiraju za vodeće pozicije, čak i ako su prilično glupi i surovi. Samo zato što su na vrhu piramide sustav im daje pravo vladati. Ali, kada napustite oazu novca, postajete samo još jedan u nizu običnih gadova. Jedina “dobra” stvar u toj priči je da kada ste bogati, uopće nije bitno što ste i tko ste zapravo.

Iako se čini da siroti bogataši samo gomilaju i panično štite svoj imetak, priča Borne K. to demantira. Kao mladi izvršni direktor velike konzultantske tvrtke, upoznao je svog prvog mentora - bogataša s osam razreda osnovne škole, koji je vozio Ferrari.

- U isto me vrijeme i iritirao i intrigirao, ali ubrzo sam i ja vozio Ferrari. No najbolji dio priče o bogatstvu je što sam mogao biti darežljiv prema drugima. Nitko od mojih pravih prijatelja iz starih vremena nikada ništa nije plaćao. To je fantastičan osjećaj - priznaje Borna.

Piše: Narcisa VEKIĆ