Do sastanka u Ženevi i najavljenog dogovora o obustavi nasilja, događaji posljednjih dana upućivali su na to da je rat u Ukrajini neizbježan. Podsjetimo, duž istočne granice bile su raspoređene ruske vojne snage, a proruski separatisti zauzeli su brojne upravne zgrade gradova na istoku zemlje.

Ukrajinska vojska počela se razračunavati s pobunjenicima (koji su naoružani do zuba), pale su i prve žrtve, a najnovije su one u noći između srijede i četvrtka tijekom napada oko 300 militanata na ukrajinsku vojnu bazu na jugoistoku zemlje. U tim sukobima ukrajinska vojska ubila je tri napadača, 13 ih je ranjeno, a 63 osobe su uhićene. No i ukrajinska strana bilježi gubitke. Navodno je nedaleko od Kramatorska na istoku zemlje srušen ukrajinski vojni zrakoplov, a ruski pobunjenici su se pohvalili kako je nekoliko ukrajinskih vojnika s oklopnim transporterima prešlo na njihovu stranu.

Iako je službena Moskva decidirano tvrdila kako ne stoji iza ovih sukoba, teško se moglo povjerovati u njihovu neumješanost. Jer u Ukrajini živi približno osam milijuna Rusa, većinom u istočnom dijelu zemlje (na granici s Rusijom) te na poluotoku Krimu, a politika Kremlja je prema onoj: “Gdje živi i jedan Rus - to je Rusija”. Zvuči poznato?

Proteklih dana, prije konferencije u Ženevi, premijer Ruske Federacije Vladimir Putin izjavio je kako je “miroljubivo” rješenje za Ukrajinu uvođenje federalizma. Što bi to konkretno značilo? Kada bi i došlo do formiranja federalističke Ukrajine, to bi Moskvi dalo mogućnost da stavlja veto na njezine odluke. Drugim riječima, Ukrajina bi ostala cjelovita, ali bi se sve važnije odluke donosile u Moskvi. Upravo svojevrstan gerilski rat koji vode ruski pobunjenici na istoku zemlje, ima za cilj destabilizirati ukrajinsku vladu u Kijevu, koja bi pod takvim pritiscima pristala na Putinov prijedlog. Poluotok Krim praktično je već izgubljen za Ukrajinu, nakon provedenog referenduma i odluke Moskve o pripajanju tog dijela zemlje Rusiji, a isti scenarij ovih dana događa se i u Donjecku.

U međuvremenu je nastavljeno prepucavanje s obje strane. Tako je primjerice ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Deshchytsia optužio Rusiju da podupire proruske snage na istoku zemlje izjavivši kako “Moskva mora prestati podupirati terorističko djelovanje u Ukrajini”. Nadalje, ukrajinski je ministar rekao kako se njegova zemlja protivi federalizaciji koju Moskva podupire, rekavši da njegova vlada planira provesti reforme kako bi pokrajinama dala veću autonomiju. “No, o tim pitanjima odlučit će Ukrajina, ukrajinska vlada i ukrajinski narod. S Rusijom nećemo razgovarati o unutarnjim ukrajinskim pitanjima, ali želimo nastaviti dijalog. Jedino diplomatski put može u ovom trenutku stabilizirati stanje u Ukrajini i u okolici. Bude li Rusija i dalje kršila međunarodne zakone, to će imati loše posljedice na odnose s njom i iz toga bi mogla izvući kraći kraj”, zaprijetio je Deshchytsia.

Realno gledajući, teško je bilo za očekivati da će Moskva prihvatiti ukrajinske zahtjeve, posebice da će se odreći Krima koji im je od izuzetne strateške važnosti, a ni njihovi tenkovi na granici s Ukrajinom nisu izvučeni iz hangara samo da se sunčaju. Unatoč uvedenim sankcijama od strane Europske unije i SAD-a i prijetnje dodatnim, Rusija ničim nije naznačila kako će samo tako dići ruke od istočne Ukrajine. Ne samo zbog osam milijuna sunarodnjaka koji žive na tom području, nego i zbog činjenice da je to najbogatiji gospodarski dio Ukrajine. Sve istočno od rijeke Dnjestar industrijski su i energetski potencijali koji su svih ovih godina, a i dandanas su, pod kontrolom ruskog utjecaja. U igri je bio i mogući scenarij oko podjele Ukrajine na zapadnu i istočnu, čime bi nastale dvije nove neovisne države. To bi odgovaralo i Rusima koji bi pred međunarodnom zajednicom oprali ruke i rekli kako s istočnim dijelom Ukrajine nemaju ništa, a istodobno bi imali pod kontrolom teritorij sve do Dnjepra.

Nema dvojbe oko toga da je Ukrajina duboko podijeljena zemlja. Ne samo gledajući demografski, na ukrajinski i ruski dio (zapadni i istočni), nego je to i država koja ima četiri crkve: Pravoslavnu rusku, Pravoslavnu ukrajinsku, Grkokatoličku i Katoličku. Pravoslavna ukrajinska ne priznaje Pravoslavnu rusku crkvu i obrnuto. Kroz povijest Ukrajinci su gotovo izgubili svoj nacionalni identitet ponajviše zbog golemog utjecaja Rusije, koja je stoljećima naseljavala najbogatija područja Ukrajine, kao i važne strateške točke poput poluotoka Krima, gdje je smještena njihova Crnomorska flota. Koliko god se trudila, Ukrajina ni u današnje vrijeme ne može ignorirati ruski utjecaj. Zapadno orijentirani Ukrajinci mnogo očekuju od Europske unije u kojoj vide spas, međutim, sve je izvjesnije kako je Ukrajina zapravo poželjna “udavača” za SAD, koji bi preko NATO-a imao kontrolu u Crnom moru. Putin je zaključio da je zapravo Barack Obama najviše zainteresiran da cjelovita Ukrajina uđe u Europsku uniju, što je razlog više da Moskva ne popusti ni za milimetar. To je dovelo do svojevrsne pat-pozicije, koja se, eto, u Ženevi riješavala na sastanku kome su osim Sergeja Lavrova bili i američki državni tajnik John Kerry, šefica EU diplomacije Catherine Ashton te ukrajinski ministar vanjskih poslova. I dok je dan prije Putin u vlastitom showu na televiziji govorio o ruskom pravu na vojnu intervenciju u Ukrajini ako stvari izmaknu kontroli (doduše, rekao je kako se nada da do toga neće doći!), vijesti iz Ženeve ipak su ulile tračak optimizma u cijelu dramu. Umirujućim tonom Lavrov je izjavio da su “sve strane” okupljene na sastanku u Ženevi postigle dogovor o “deeskalaciji” sukoba te da je postignut dogovor o raspuštanju svih, kako ih je nazvao, ilegalnih vojnih formacija te da sve okupirane zgrade moraju biti oslobođene. Zaključeno je da će se na sve prosvjednike primijeniti amnestija, a najavljeno je i slanje promatrača OESS-a. Da je ipak postignut nekakav dogovor, potvrdio je i američki državni tajnik John Kerry. Naravno, s pravom se mnogi pitaju je li Lavrov u Ženevi poteze vukao na svoju ruku ili je to radio s blagoslovom Putina. Ili je sve to još jedna “igra prijestolja”, na Putinov način. U danima koji slijede, puno će toga biti jasnije...