TvObzor
DINKA DŽUBUR

Slavonka s glumačkom karijerom u Australiji i SAD-u
Objavljeno 18. travnja, 2014.
Imala sam sreće što su u mom životu svi profesionalni odnosi solidni u sistemu koji zaista funkcionira. Nigdje nije bilo preskakanja, za sve sam se izborila sama

Multitalentirana mlada umjetnica Dinka Džubur, rodom iz Slavonije, godinama gradi uspješnu glumačku karijeru u Australiji i SAD-u. Filmski svijet poznaje ju kao glumicu, producenticu i scenaristicu, a modni kao modela i manekenku. Zbog posla živjela je na različitim krajevima svijeta.

Evo što nam je o svom životu i bogatoj karijeri otkrila svestrana Dinka u razgovoru za TV Obzor.

Rođeni ste u Slavonskom Brodu. Koliko ste povezani s rodnim gradom, dolazite li često u posjet obitelji i prijateljima?

- Rođena sam u Slavoniji i sjećam se da sam uglavnom imala jako veselo i neopterećeno djetinstvo. Dolazim u posjet obitelji koja još živi tamo, premda sam zbog poslovnih angažmana trenutno najviše u Zagrebu. Prilikom svake posjete obvezno posjetim Mostar i Istru. Upravo ste me, zapravo, uhvatili na putu prema Hrvatskoj, i ovaj put ću malo više vremena provesti u Dalmaciji. Naša klima, ljudi, toplina i hrana će mi goditi.

Kakva su Vaša sjećanja na ratne dane? Što ste najteže podnijeli?

- Što se tiče rata, bila sam djete. Odmah nakon početka rata, poslije tjedan dana, roditelji su se angažirali da mene, sestru i brata pošalju u Njemačku kod bliže rodbine, dok su oni ostali. Kao dijete uvijek sam bila maštovita. Sjećam se da mi je pri odlasku mama rekla da joj svaki dan pišem; to sam i činila. Vjerojatno mi je to iskustvo dalo ljubav prema pisanju i istraživanju priče. Dokumentirala sam svoju dječju maštu da savladam realnost tog doba i nevjerojatnih naglih promjena koje su okretale sudbinu mene i mojih najbližijh. Jako mi je teško pao taj rastanak s roditeljima jer je bio jako dug, a oni su sve vrijeme bili u ratu. Ali sve u svemu, ipak smatram da sam najlakše podnijela sve to, budući da sam najmlađi član obitelji.

Diplomirali ste novinarstvo, ali i scensku umjetnost. Kako ste se odlučili za filmsku karijeru?

- Za prvi fakultet dobila sam stipendiju od “University Of Queensland”, a na scensku umjetnost bila sam primljena u natječaju, odnosno audicijom na “QUT Actors Studio”. U Parizu sam radila masku i pokret te sam provela neko vrijeme na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti. Prvi fakultet mi je bio vrlo zanimljiv i danas sam prenijela to iskustvo na pisanje za film te postala scenaristica. To mi je i strast. Kad sam diplomirala glumu, dobila sam razne agente diljem svijeta i tako je počela filmska karijera. Filmove oduvijek volim, kao djevojčica odrasla sam u krugu filmaša. Stoga je polazak tim stazama bio prirodan korak.

Moja ljubav za pričom

Pričajte nam o filmu “Male ruke”, u kojem ste se okušali kao scenaristica i producentica, a čija je radnja smještena u Bosnu i Hercegovinu.

- “Male ruke” prvi je australski film koji je okupio hrvatsku, bosansku i australsku filmsku ekipu, a scenarij je napisan prema stvarnim događajima. Film je rezultat suradnje s Pavarotti teatrom, s Teatrom mladih i Narodnim teatrom u Mostaru, kao i dječjim domom “Egipatsko selo”, gdje se većina filmske radnje i odvija. Nakon brojnih i intezivnih putovanja po Parizu, Berlinu, Sydneyju i Los Angelesu te rada u modnoj i filmskoj industriji, željela sam se vratiti u Bosnu i provesti kvalitetno vrijeme s djecom, svojim vršnjacima i profesionalnim kolegama. Htjela sam surađivati s našim umjetnicima te sam nakon napisanog scenarija pozvala profesionalce, australske kolege da nam se pridruže u Mostaru. Jako sam ponosna na to ostvarenje. Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Puli, u Flickerfestu u Sydneyju te u ambasadi Bosne i Hercegovine, gdje je počašćen nagradom za inovaciju. Na scenariju sam radila zajedno s jednom od najboljih mladih australskih redateljica Claire McCarthy. Realizacija uloge Mije u filmu bila je velik izazov. Mia dolazi po svoju mlađu sestru u Mostar nakon boravka u inozemstvo i suočava se s prihvaćanjem mlađe sestre kao člana svoje obitelji. Prilično je staložena, jaka i zna točno što želi. Claire i snimatelj Denson Baker, muž i žena koji profesionalno surađuju, prvi put su bili u Bosni i Hercegovini te proveli medeni mjesec snimajući ovaj film sa mnom. Velika mi je čast što su prihvatili poziv, što su zajedno sa mnom vjerovali u djelo. Zaista mi je bilo predivno dočekati ih i proći kroz to iskustvo. Ovo ostvarenje uvijek će mi biti najdraže, jer je moje prvo značajno ostvarenje ne samo kao glumice, nego i kao izvršne producentice i scenaristice.

Imali ste epizodne uloge u TV serijama “True Blood” i “Secret & Lies”, a gledali smo Vas i u nekoliko epizoda “Larinog izbora”. Po čemu ćete pamtiti te projekte? Kakva iskustva nosite?

- “True Blood” pamtim po visokobudžetnim efektima i velikoj ekipi. Suradnja na tom projektu bila je lijepo iskustvo s divnim glumcima diljem svijeta. Snimali smo u Los Angelesu u HBO-ovom studiju, cijela ekipa je doista vrhunska, divni profesionalci i suradnici. “Secrets & Lies” je australska kriminalistička serija snimljena u Brisbaneu - također divan projekt, malo opušteniji rad. A na “Larinom izboru” mi je bilo prekrasno iskustvo, jer smo snimali u Rijeci na brodu, također s jako talentiranom ekipom.

Što vam je najdraže - film, televizija ili kazalište? Koje su po Vama najveće prednosti jednog nad drugim?

- Svaka platforma ispunjava moju ljubav za pričom. Film i televizija trenutno su moj favorit i fokus. Film, kao vizualan medij, i ljubitelj sam kinematografije. Radila sam dugo u kazalištu i disciplina u teatru izoštrila je moje glumačke sposobnosti.

Završavam akcijski triler

Prije nekoliko godina formirali ste vlastitu producentsku kuću. Recite nam više o tome.

- “Chandelier Films” je produkcijska kuća koju sam osnovala kad sam napunila 24 godine i u kojoj radim kao producentica i scenaristica na raznim filmskim projetktima. Mi smo mali sastav - radim s još jednom scenaristicom, dva partnera i jednom kreativnom producenticom. Kad sam diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti već sam imala snažno iskustvo iz teatra, jer sam nekoliko godina radila u “Sydney Theatre Company” (gdje je Cate Blanchett kreativna direktorica) na tekstovima Brechta, Chekhova, Shakespearea, čak sam odradila i nekoliko mjuzikala. Kroz to solidno iskustvo u teatru, a poslije i na filmu, stekla sam mnogo prijatelja - redatelja, glumaca i producenata, koje iznimno poštujem i s kojima surađujem na razne načine. Moj cilj je raditi s umjetnicima koji dijele moj kreativan ukus te raditi na različitim projektima koji će me voditi i usmjeriti da se što više izrazim kao umjetnica te odigram razne i interesantne uloge koje će mi omogućiti transformaciju.

Kako ste se uopće odlučili na produkciju?

- Glavni razlog zbog kojeg sam se posvetila pisanju i produciranju je manjak ženskih scenaristica i redateljica na internacionalnoj bini. Doprinos kreacije kvalitetnih ženskih likova je nužan i važan. S osobnog i ženskog stajališta, današnje stanje zaista me razočara svaki put kad primijetim da je žena eksponirana u medijama samo ako je plasirana u seksualni kontekst, bez obzira na njezino stvarno izloženje na medijsku platformu. To ne samo da je ponižavajuće za ženu, nego prikazuje okvir vremena u kojem živimo. Još uvijek težimo prema plitkim vrijednostima koje uništavaju ženski dignitet. Priznajem, vjerojatno bi se moglo reći da sam feministkinja, i uvijek sam mislila da borbom za emancipaciju ženskih sposobnosti pridonosim tome, gradim osoban put pa na neki način i bolji, ravnopravniji svijet. U širem kontekstu, borba za ravnopravnost je i pokret koji oblikuje i širi se na globalnoj razini. Taj doprinos promjeni pokreće nove okvire, kako u javnom diskursu, tako i na tržištu. No, sasvim sam svjesna da feministički ideali dolaze u sukob s moćima kapitalizma i oblikuju otpor u radikalnim društvenim sredinama, posebice u filmskom svijetu. U kontekstu Amerike, mnogo ženskih likova samo su nečije djevojke ili žene i od njih se traži samo da dobro izgledaju. Stoga imam namjeru još dugo se baviti pisanjem i produciranjem, kreacijom likova koji predstavljaju jake ženske osobine koje će pružiti multidimenzije i kompleksne dramske okvire.

Jeste li trenutno angažirani na nekim projektima? Radite li na novom scenariju ili knjizi?

- Upravo završavam akcijski film “Turkey Shoot” (rimejk istoimenog filma iz 1980-ih). Australski je to film snimljen u Melbourneu s redateljem Jonom Hewittom i glumcima Vivom Biancom (“Spartak”) i Dominicom Purcellom (“Zakon braće”). Radnja prati grupu prijestupnika u rehabilitacijskoj tvrđavi u kojoj su prisiljeni sudjelovati u igri za opstanak i povratak u društvo. Uzbudljiv film s mnogo preokreta. Rekla bih da je to prvorazredni politički triler, slojevita kronika manipulacija i paradoksa koja obrađuje medijski rat. Novi žanr za mene, dobrodošao doprinos u mom repertoaru, i to je nešto najljepše u ovom poslu.

Disciplina i radna etika

Kad je riječ o “Chandelier Films” i projektima na kojima radim kao producentica i scenaristica, aktivno razvijamo pet vrlo različitih projekata, no samo jedan je trenutno spreman, u fazi financiranja. Mogu podijeliti s vama da je to ljubavna priča, snažna romansa u kojoj je riječ o junacima iz malog mjesta i neiskvarenih pogleda na svijet. Htjela sam se pozabaviti tom tematikom, jer smatram da se pojam iskrene ljubavi danas sasvim gubi. Ta naša realnost danas je, nažalost, takva da ljubavni odnosi sve više pucaju, iz monotonog besmisla, gubitka ljudskosti, raznim bombardiranjima brutalnim materijalizmom koji poništava osnovne vrijednosti, hrani lažno samopouzdanje te dopušta gubitak dostojanstva, odgovornosti i čistog morala. Radujem se tom filmu i opčinjena sam njime. Završila sam svoju prvu knjigu poezije te se sada taj rad nalazi kod mog agenta. Očekujem da će knjiga biti izdana do kraja godine.

Živite u West Hollywoodu, a radite i putujete posvuda. Što je potrebno za uspješnu međunarodnu karijeru?

- Najiskrenije bih rekla da je za uspjeh bitno biti u stanju uklopiti se u razne sredine. Svako društvo ima svoja pravila igre. Disciplina i radna etika prijeko su potrebni da smjer bude usmjeren konstruktivno prema jasnim ciljevima i djelima. Samoinicijativa i samoorganizacija jako su važni za pozicioniranje statusa, kao i praktično iskustvo, trud, pozitivnost, ideje i suradnja. Formalno obrazovanje se podrazumijeva. Dakako, bitno je da se okružite ljudima koji dijele sličan afinitet, želje, snove, ambicije i ciljeve prema budućnosti. Dokazano je to da je čovjek zapravo proizvod svoje sredine. Dakle, vrlo je bitno izabrati okruženje i ljude na sličnoj razini koji će utjecati na razvijanje vaših ambicija.

Razgovarao: Adrian ANDREJEK Foto: ALBUM DINKE DŽUBUR

ŽIVIM SVOJ ŽIVOT I DOŽIVLJAVAM SVOJ POSAO JAKO OPUŠTENO, ALI I PROFESIONALNO... U OVOM POSLU IMA SVEGA, NAJVIŠE PROZIRNIH ETIKETA, ALI MENE TAKVE STVARI NE ZANIMAJU

VODIM RAČUNA O ZDRAVOM ŽIVOTU, A OPUSTIM SE UZ DOBRU KNJIGU

- Sa šest godina počela sam pohađati baletnu školu i baviti se gimnastikom. Sport mi je uvijek bio jako bitan u životu, jer daje mi mentalnu snagu i disciplinu. Treniram pet puta tjedno i bavim se Bikram i Hatha jogom. Kad je riječ o liniji, uvijek sam bila sportski tip i rekla bih da je više genetika u pitanju. Apsolutno pazim kako se hranim, ali ne zbog linije nego zbog toga što vodim računa o zdravom životu. Slabost su mi slastice.

Kad nisam na filmskom ili TV setu, onda me možete naći u prirodi. Volim planinariti, obožavam životinje. Imam jednu malu pudlicu. Volim ići na masaže i volim kvalitetno djeliti vrijeme sa svojom obitelji i prijateljima. Zimi obožavam skijati, volim sve pustolovne sportove. Obožavam čitati, opuštanje uz dobru knjigu savršeno mi godi tijekom večeri.

Možda ste propustili...

VIASAT HISTORY: PREMIJERA DOKUMENTARCA “OTPOR: UZVRATILI SU”

Kako su se Židovi suprotstavili nacistima

BRITANSKI DOKUMENTARNI FILM

Pokaži mi sliku: Priča o Jimu Marshallu

Najčitanije iz rubrike