To, posve sigurno, nisu očekivali ni najveći pesimisti hrvatske gospodarske stvarnosti.

Naime, izravna strana ulaganja u Hrvatskoj prošle su godine iznosila samo 436,9 milijuna eura, što predstavlja pad od gotovo 60 posto u odnosu na 2012. Na taj način naša zemlja, prema visini stranih ulaganja, vratila se u drugu polovinu devedesetih godina te je to najniža razina stranih investicija još od 1996. godine. Sve je to još teže zna li se da je Hrvatska najvišu razinu izravnih stranih ulaganja imala 2008. godine, koje su tada iznosile više od četiri milijarde eura, a što je čak oko sedam puta više nego prošle godine.

Ukupnu lošu prošlogodišnju ulagačku sliku dodatno pak kvari i činjenica da su stranci najviše ulagali u poslovanje nekretninama, a ne u gospodarske objekte koji će donositi dodanu vrijednost i povećavati hrvatski bruto domaći proizvod.

Poznavatelj domaćih gospodarskih zbivanja Zoran Kovačević, predsjednik Županijske komore Osijek i član Skupštine HGK, ističe da je “podatak o strmoglavom padu gospodarskih investicija u Hrvatskoj tim bolniji, jer su gospodarska očekivanja od ulaska u EU bila velika, posebice u segmentu stranih investicija”.

- Hrvatska gospodarska zajednica očekivala je da će se ponoviti ulaganja u Češku, Slovačku, Poljsku i Mađarsku nakon vala njihova ulaska u EU 2005. godine. No, hrvatska vlast nije dovoljno kvalitetno prepoznala sam ulazak u EU. Umjesto da je taj trenutak dočekan otvaranjem gospodarskih tema, mi smo otvorili neka politička pitanja pa je tako sam ulazak Hrvatske u EU bio obilježen sukobom s Njemačkom. A kako je kapital prilično plaha kategorija, taj prvi veliki inozemni investicijski udar koji smo očekivali, splasnuo je - kaže Kovačević. Stoga smatra da je za izlaz iz postojećeg stanja upravo uloga države nezaobilazna.

- Osim popravka loše investicijske klime, što se može dosta brzo postići, država mora pokrenuti nove infrastrukturne investicije, započeti ciklus investiranja i na taj način, kao zec u utrci, povući inozemne, ali i domaće investitore. Za to upravo ona mora osmisliti financijska sredstava, ako treba i kroz nova zaduživanja te pokrenuti investicijski ciklus i na taj način pokazati da se investicije u Hrvatskoj isplate - kaže Kovačević.

I Bernard Jakelić, zamjenik glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca, ne dvoji da su za stvaranje investicijske klime uvijek odgovorni oni koji upravljaju državom, tj. aktualna vlada.

- U kontinuitetu iznosimo naše stavove da u načelu sve ide u smjeru da se poslovanje u Hrvatskoj oteža, a ne da se stvori povoljnija poslovna i investicijska klima. Imamo hiperprodukciju raznih propisa, a s druge strane enorman rast troškova poslovanja. Naš je stav da je dalje nedopustivo donositi bilo kakve propise koji će podizati troškove poslovanju i to mora biti temeljni zadatak i cilj ove i svake druge buduće vlade, odnosno da stvori što povoljnije poduzetničko i ulagačko okruženje. Previše smo se fokusirali na fiskalnu politiku, a zanemarili one koji stvaraju tu dodanu vrijednost - ističe Jakelić.

Prof. dr. sc. Slavica Singer, s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, od samog traženja tko je kriv za pad ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, važnijim smatra mjere koje treba učiniti za njegov ponovni rast.

- Da bi se to počelo ostvarivati mora se prije svega donijeti transparentan regulatorni okvir, i to je apsolutno najveći prioritet, zato jer se ni sa kakvim posebnim zakonima ne može razriješiti još uvijek značajna kompliciranost domaćeg regulatornog okvira. On mora biti pojednostavljen i na tome već više od desetak godina inzistiraju sve međunarodne institucije, a mi ne pravimo značajnije pomake. “Hitrorez” je bio u tom smjeru, no mi smo napravili inventuru propisa, ali nismo napravili i administrativnu giljotinu, a to je bio smisao toga projekta - kaže dr. Singer.