Iako njezino lice ne viđamo na malim ekranima često kao nekad, Mirna Berend (48), voditeljica i dizajnerica unikatnog nakita, nikad nije napustila svoju publiku, a publika, pak, s nestrpljenjem očekuje njezin povratak.

Unatoč životnim nedaćama, hrabra Mirna kad god bi pala, otresla bi prašinu i krenula dalje. Jedan od težih životnih udaraca bio je i gubitak voljenog Deana Vujasinovića prije gotovo godinu dana. No, ovaj put, pri ustajanju, pomogla su joj krila. I to ona anđela. S Mirnom smo razgovarali o životu, gubicima, planovima, nadama...

- Život mi je u najvećoj mjeri obilježila televizija. Cijelu srednju školu radila sam na Radio Sisku, nakon čega sam upisala fakultet, politologiju. Došla sam u Zagreb 1986. i prošla na audiciji. Bila je to posljednja službena audicija Hrvatske televizije sa 200 kandidata i trajala je tri mjeseca, a od kandidata prošli smo Denis Latin i ja. Cijeli život sam išla jednim putem, na Hrvatskoj televiziji ostala sam 18 godina, a onda od 2000. slijedi ona priča kada mi je bio zabranjen ulazak, ne bih se više vraćala na to. Radila sam jedno vrijeme za Novu TV. Osim toga, život mi je obilježio dizajnerski posao s mojim nakitom - kaže Mirna, koja je imala nevjerojatnu prošlost.

- Prošla sam cijelu zemaljsku kuglu, bila sam na Grenlandu, Aljasci, prošla Tasmaniju, Novi Zeland, Australiju, prešla sam sve kontinente. U svojih 48 godina uspjela sam izgubiti predivnu kuću i sve što smo unutra imali ja i moji roditelji. Ne posjedujem ni jedan predmet iz te kuće, niti sam ikada dobila njezinu obnovu. Oca sam izgubila na grozan način, dijete, svoj posao, zdravlje, bila sam nepokretna i na kraju sam izgubila čovjeka koga sam voljela najviše u životu - s tugom kaže Mirna. Kao važan dio svog života ističe i publiku s kojom, kaže, nikad nije izgubila nit.

- Nevjerojatno je to da koliko god da me nema u javnosti, koliko god da mi ne daju da radim, kontakt s mojom publikom bez obzira na to koliko je godina prošlo da se nismo vidjeli je nešto što meni govori da je vrijedilo raditi taj posao - kaže Mirna..

Uz to što je poznato lice s TV ekrana, Mirna je poznata i po svom dizajnerskom nakitu, a odnedavno po anđelima.

- Ima deset godina da sam počela raditi nakit, ni sama ne znam kako je do toga došlo. Međutim, znam da cijeli život radim nešto s rukama – heklam, štrikam, vezem, radim prekrivače, jastuke, okvire za ogledala. Manje-više, sve što sam mogla, doma sam si sama napravila. Čak sam i pločice u kupaonici dizajnirala sama. Osim toga, javila se i potreba jer mi nije bilo omogućeno da radim svoj posao. Taj nakit, iz rada za prijateljice prešao je u to da su ga prijateljice počele kupovati, pa prijateljičine prijateljice, dogodilo se to da sam imala 35 dućana u Hrvatskoj. Onda sam završila na operaciji kralježnice i izgubila svih 35 prodajnih mjesta. Ponovno sam ih podigla, a onda sam izgubila Deana, nisam mogla isporučiti nakit, nisam bila dobro, niti uopće u stanju da živim. Disati nisam mogla! - kaže Mirna. A onda su se odnekud pojavili anđeli.

- Napravila sam ogrlice i narukvice s temom anđela. One su od kože, i to u deset različitih boja. Radim ih od poludragog kamenja i od kristala jednostavno iz poštovanja prema anđelima, prema nečem što jest posebno i divno. Anđeli su napravljeni od koralja, tirkiza, oniksa, goldstonea itd. Desetak je vrsta kamena od kojih radim anđele - pojašnjava Mirna. U planovima za budućnost koje nam je povjerila Mirna otkriva kako uz lijepo lice ima veliko srce koje kuca za ljude u potrebi.

- Nakon što popunim s nakitom mjesta s kojima sam ranije surađivala, planiram raditi jednu veliku stvar. Često mi se u životu događalo da su mi pomagali potpuno nepoznati ljudi koje nikad u životu nisam ničim zadužila. Odlučila sam sa svojim anđelima pomagati drugima. Spremam se na jednu veliki akciju u kojoj ću se kao proizvođač odreći dijela zarade od svakog prodanog komada nakita koji nosi anđela. Planiram napraviti prodaju po gradovima, a sve ono što skupimo planiram odnijeti nekoj obitelji kojoj je pomoć potrebna. To je moj krajnji cilj - otkriva nam Mirna. Kako je u zdanje vrijeme ponajviše zaokupljaju anđeli, pitali smo Mirnu je li religiozna.

- Da, religiozna sam, užasno vjerujem, teško mi je ukratko pojasniti. Uz još nekakve druge dimenzije duhovnosti gdje jako puno radim na sebi. Deanov odlazak je bio strašan okidač u mom životu gdje je postojalo samo dvije mogućnosti – ili da me nema, ili da me ima. Kad te ima, ideš u neke veće duhovne sfere, shvaćaš da ljudi ne umiru, nego samo dolaze i odlaze. Razumiješ da su nam neke stvari nedostupne u znanju, skrivene. Dean me je zvao 'crni anđele'. Jednu noć sam nakon njegova odlaska, prošlo je možda devet mjeseci, samo sjela i počela raditi anđele - kazuje Mirna zadovoljno konstatirajući kako su anđeli odlično prihvaćeni od kupaca.

Mirnina pojava nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kamera ju, baš kao i publika, voli. Iako se tek povremeno pojavi u kakvoj voditeljskoj ulozi, Mirna kaže kako je to njezin posao i ona ga želi raditi, što god netko drugi o tome mislio.

- Vidim da su se zadnjih godina neke moje kolege i javni ljudi jako potrudili da svakom kažu informaciju kako ja više ne želim raditi voditeljski posao kako bi sebi napravili prostora. Želim reći javno i ovim putem: ja nikad nisam prestala, niti ću prestati raditi svoj voditeljski posao. Ako trenutačno nemam angažmana, to ne znači ništa. Uvijek mogu voditi bilo što. Događa se da mi se ljudi obrate s riječima: “Dajte, Mirna, da vas nagovorimo da se vratite na pozornicu.” Uvijek svima kažem da mi nije jasno, jer želim raditi. Susret s publikom uvijek je bio najvažniji dio mog posla - kategorično poručuje Mirna. Kako novac, slava i sve “beneficije” koji uz to idu donose i mnoštvo prijatelja, pitali smo Mirnu koliko se onih pravih zaista zadržalo uz nju kad ju život nije mazio.

- Imala sam puno prolaznika u životu koji su se predstavljali kao moji prijatelji, i to je bilo najčešće u vrijeme kad je bilo posla, emisija, gaža, novca, raznih ulaznica za događaje kad je Mirna mogla riješiti ulaz bilo gdje. Kad se sa mnom odlazilo u hotele, na skupe večere. A kad sam ostala bez posla, više nije bilo nikoga. To je jedno veliko iskustvo, veliko učenje. Oni koji su ostali, njih mogu nabrojiti na prstima jedne ruke. Oni su uvijek tu. Oni nisu poznati ni slavni. Ja nemam pomodne prijatelje zato što je zgodno da mi prijateljica bude jako eksponirana. Moji prijatelji rade svoje poslove, nisu na uvidu javnosti, i zaista u ovom razdoblju od godinu dana kad god sam otvorila oči, netko od njih je bio tu - kaže Mirna.

- Moj plan za budućnost je da moji anđeli žive. Što oni budu više živjeli, i ja ću. Želim obići što više gradova, na trgovima napraviti štand koji će se zvati Mirnini anđeli. Želim pozvati svoje poznate kolege da zajedno sa mnom prodaju anđele, a nakon prodajnog dana da odemo u kuću obitelji kojoj trebamo pomoći. Znam da ne mogu rješavati nekom životne probleme, ali ako danas nekom odneseš hranu da ima za mjesec dana, puno si napravio - poručuje na kraju Mirna.