Osijek
PRASAC ARČIBALD NOVI JE LJUBIMAC U AZILU ZA PSE

Uživa u češkanju, maženju, trčkaranju s drugim psima, gotovo da je naučio i lajati!
Objavljeno 16. travnja, 2014.
Došao je kao hrana za pse, ali je ubrzo postao prava maskota Azila

Kroz lavež pasa, u Azilu za napuštene pse u Nemetinu, probija se i roktanje prasca Arčibalda koji je prošle godine doniran Azilu kako bi poslužio kao obrok ostalim stanarima Azila.

No, volonteri Azila, velikom većinom vegani i vegetarijanci, Arčibalda su prigrlili, hranili, liječili, mazili pazili i pretvorili u pravog razmaženog prasca koji uživa u svojim azilskim danima. Tako je potencijalni obrok postao sustanar, veliki debeli susjed koji dijeli istu sudbinu kao i ostali psi u azilu.

S 200 i “kusur” kilograma daleko je najteži stanovnik azila, ima svoj vlastiti boks koji će uskoro dobiti i izbetonirani dio, a najviše uživa u rovanju kroz zemlju, valjanju u blatu i, naravno, obrocima.

- Nakon telefonskoga sastanka u kojemu nam je ponuđen kao '50 kg mesa za pse' organizirali smo žurnu akciju kako bismo mu pripremili sve što je potrebno za život u Azilu te adekvatnu veterinarsku skrb. Kao udruga okupljamo ljude senzibilizirane po pitanju zaštite i prava životinja pa se na Arčija nije gledalo kao na '50 kila mesa', nego kao novog stanara. Arčibald, od milja Arči, bolovao je od teške upale zglobova koja mu je na farmi na kojoj je živio onemogućila bilo kakvo kretanje pa su čak i druge svinje gazile po njemu zbog skučenoga životnog prostora. Nije mogao ni do hrane i vode, pa je mršavio. U roku dva dana smo se organizirali, doveli tada nepokretnog Arčija u Azil, osigurali mu veterinarsku skrb i svakodnevno radili s njim da prohoda. Nakon nepunih mjesec dana postavio se na noge, dobio golem apetit, a na ime se odazivao nakon samo dva tjedna. Sa psima se odlično slaže, čak je naučio i lajati - prepričava predsjednica udruge Pobjede Ivana Crnoja.

Prasac Arči u Azilu je dobio priliku za nov život, pažnju i brigu koju dobivaju ostali stanari jer se u Azilu među psima i svinjama ne prave razlike. Baš kao i psi, Arčibald uživa u društvu, češkanju, maženju, trčkaranju s drugim psima i u sličnim aktivnostima.

- Nadamo se da će Arčijev primjer senzibilizirati što veći broj ljudi, a prije svega računamo na posjetitelje Azila koji će se direktno susresti s njim, po pitanju 'nevidljivih životinja', odnosno farmskih. Svi koji žele upoznati Arčija mogu to učiniti svakim danom od 10 do 17, kada smo otvoreni za posjetitelje, a Arči se neće ljutiti ako mu donesete poslasticu u obliku jabuka, kukuruza, bundeve pa čak i kiflu ili perecu - kažu u Azilu.

Inače, za svinje se nerijetko govori da su inteligencijom i društvenošću vrlo slične psima. Lako ih je naučiti gdje se obavlja nužda, što se smije, a što ne smije, a odazivanje na ime se podrazumijeva.

Ivan Sekol
Prasac Rudi maskota je udruge Mogu

Udruga za terapijsko jahanje Mogu također ima prase kao ljubimca, a njihovim prostorom rokće vijetnamsko prase Rudi. Stigao je kao poklon od samo nekoliko kilograma, a sada je prasac od preko 100 kila koji, kako kažu u Udruzi, većinu dana prespava, malo šeta i njuška, a puno jede.

- Rudi uživa u svom prostoru, ima svoju nastambu u koju ulazi i izlazi kada poželi, spava na slami, zimi ima i dekicu, a društvo mu pravi još jedan neobičan ljubimac, naš jarac Đuro - kaže Mariana Koprivnjak, voditeljica terapijskog programa udruge Mogu.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike