Nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić uputio je vjernicima uskrsnu pastirsku poruku u kojoj je naglasio da je križ mjesto kršćanskoga identiteta.

- Postoje neka mjesta na koja se čovjek uvijek rado vraća. To su na primjer mjesto našega rođenja, mjesto našeg djetinjstva ili mladosti, mjesto na kojemu smo donijeli neku važnu životnu odluku. Na tim se mjestima uvijek nadahnjujemo onim što nas je oblikovalo, onim što je postalo dijelom ili bitnom oznakom našega identiteta - kazao je jučer na preduskrsnoj konferenciji za novinare nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić. Upućujući ovogodišnju uskrsnu pastirsku poruku, nadbiskup Hranić nastavio je: “Na neka se mjesta vraćaju i dolaze i čitavi narodi. Tako je to i s kršćanskom vjerom. Sjeme kršćanske vjere sadrži utješnu, ali izazovnu poruku da i sam Bog ima mjesto na kojemu ga čovjek uvijek iznova može pronaći i prepoznati. To je mjesto Isusov križ na Golgoti. Uputiti se na to mjesto stalni je poziv kršćanima svakoga, pa i našega vremena. Kristov križ je mjesto našega kršćanskog identiteta. Kristovim križem označena je povijest, sadašnjost i budućnost našega naroda”, istaknuo je nadbiskup Hranić.

- Ni jedna poruka suvremenoga svijeta nije s toliko odbijanja i osuda posađena na optuženičku klupu čovječanstva kao poruka s “katedre” Kristova križa. No, križ je mjesto najuzvišenijega očitovanja Božje ljubavi - kazao je nadbiskup.

- Vjernost vlastitom identitetu, kako za sve nas kao pojedince i Crkvu u cjelini, tako i za čitav naš narod, zahtijeva usvajanje logike križa: samoprijegora i žrtve iz ljubavi - u obiteljskom, gospodarskom, političkom, kulturnom i društvenom životu. Samo po križu može pobjeđivati život nad kojim su se u hrvatskom društvu nadvili toliki oblaci smrti, čije posljedice veoma snažno osjećamo na različitim područjima - poručio je nadbiskup Hranić, dotaknuvši se i općeg stanja u državi.

- Gospodarska kriza posljedica je krize morala i sustava vrijednosti, očitovanog ponajviše u neodgovornom upravljanju nadležnih u brojnim tvrtkama, u stranačkom kadroviranju koje prednost daje podobnima nauštrb stručnosti i stvaralačke kreativnosti, u pogodovanju parcijalnim interesima pojedinaca i skupina pri donošenju poslovnih odluka, što istodobno stvara mrežu koruptivnog ponašanja. Gašenje poduzeća i radnih mjesta postalo je, nažalost, svakodnevna stvarnost. S druge strane, izostankom strategije razvoja i pogodovanjem krupnom kapitalu uništena su brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva i budućnost hrvatskog sela. Osiromašenom i staračkom stanovništvu Slavonije i Baranje smanjuje se i broj bolničkih kreveta. Smanjivanjem mjera socijalne zaštite i opsega primarne zdravstvene zaštite ponovno najviše stradavaju oni najslabiji. Osim toga, ekonomskom krizom te krizom društvenog morala najviše su pogođeni mladi. Zbog toga smo svjedoci tihog, ali veoma snažnog vala emigracije mladih ljudi, osobito akademski obrazovanih, te čitavih obitelji – iz sela, ali i gradova. O teškim posljedicama tog snažnog vala emigracije za demografsku i gospodarsku budućnost Slavonije i Hrvatske jedva da se netko usudi sada promišljati - zaključio je nadbiskup.