Rock-glazba koja se stvarala na prijelazu 60-ih i 70-ih godina važan je segment izložbe pod nazivom “Ljubav prema subverziji”, otvorene u osječkoj Galeriji Kazamat, a koja posjetitelje dočekuje odmah na ulasku, točnije na šanku.

- Naši umjetnici toga vremena u programu eksperimentalnog filma stvarali su nadahnuti glazbom sa zapada. S obzirom na to da je izložba gostovala i na zapadu, bilo je dvojbeno kako će ta publika reagirati na filmove koji su nastali na drugom kraju svijeta, u drugom državnom poretku na glazbu koju poznaje. Reakcija je bila izvrsna, pa sam istoj toj publici želio predstaviti glazbu koja je stvarana na našim prostorima i reakcije su također bile sjajne - pojašnjava kustos Branko Franceschi.

Čak tri izložbe koje se bave umjetnošću koja je danas povijest, tj. umjetnošću 20. stoljeća, predstavljene su u sklopu tog projekta, kojim je Franceschi zapravo želio stranu publiku (izložba je gostovala i na drugim kontinentima) upoznati s našom povijesnom avangardom i neoavangardom, no pokazalo se da isto treba učiniti i u našoj zemlji. Riječ je o izložbi koja se može razgledavati jako dugo, bilo bi dovoljno 6-7 sati, ističe Franceschi, a obuhvaća fotografsku, videodokumentaciju nekih od najznačajnijih umjetničkih pojava koje su se dogodile i u trećem desetljeću, a najviše 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća i koje su uvelike odredile vizualnu stvarnost i umjetnost danas, onakvu kakvu je poznajemo.

Riječ je o umjetnosti koja se aktivno postavlja prema onomu što je njezin kontekst, tj. i političkom uređenju, ali i institucionalnom kontekstu stvaranja umjetnosti, pojašnjava kustos. Umjetnici su to koji su svoju društvenu poziciju i umjetničku praksu shvatili kao platformu za promicanje programa i strategija čiji je cilj bio potkopavanje zatečene razine i oblika vladajućeg autoriteta, uključujući pozicije političke moći, građanskog morala te hijerarhijsku strukturu unutar koje se odvija umjetničko stvaralaštvo.

- Ta vrsta subverzivnosti možda je ono što današnjoj umjetnosti nedostaje, tj. umjetnost koja je aktivistička često je akademizirana. Umjetnici su ponovno okrenuti proizvodnji umjetničkog objekta i diktatu tržišta kao cilju svoje umjetničke prakse - kaže Franceschi.

Na ovoj izložbi umjetničkih objekata gotovo nema - riječ je o dokumentaciji, videu i eksperimentalnim filmovima, a kustos vjeruje da je stoga “vedra, zanimljiva i dinamična i da ju vrijedi pogledati”.

Posebnu cjelinu predstavlja program eksperimentalnog filma pod nazivom “Tune in Screening”, koji obuhvaća filmove jugoslavenskih autora nadahnutih zapadnjačkom rock-glazbom, snimljene u razdoblju od 1966. do 1976.

Te psihodelična, živa slike iz socijalističke umjetnosti u Jugoslaviji bila je proglašena jednom od pet najboljih izložbi 2011. u New Yorku, prema utjecajnom časopisu The Village Voice.

Umjetnici: Grupa OHO, Crveni Peristil, Bosch + Bosch, Grupa šestorice umjetnika, Željko Kipke, Josip Seissel (Traveleri), Gorgona, Marjan Molnar, Balint Szombathy, Tomislav Gotovac, Obitelj iz Šempasa, Bogdanka Poznanović, Attila Csernik, Vladimir Petek, Ante Verzotti, Ivan Martinac, Miroslav Mikuljan, Slobodan Šijan, Petar Trinajstić, Marko i Marika Pogačnik, Naško Križnar, Marjan Ciglič, Ljubomir Šimunić, Era Milivojević, Marina Abramović.