Parkinsonova bolest kronična je neurodegenerativna bolest koja je na trećem mjestu po učestalosti među neurološkim bolestima. Iako se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, definirana je kao bolest starijih osoba od koje obolijeva jedan posto populacije starosti od 60 godina naviše.
Neurologinja, doc. dr. sc. Svetlana Tomić kaže kako etiologija bolesti još uvijek nije razjašnjena. Naime u teoriji su opisani brojni mogući okolišni uzročni faktori (bunarska voda, teški metali, pesticidi, herbicidi, otrovanje ugljičnim monoksidom, MPTP toksin itd.), no tek u manjeg broja bolesnika uspjela se naći povezanost između određene patogene supstance i razvoja bolesti. Određeni postotak bolesnika ima gensku mutaciju koja izaziva nasljedni tip bolesti.
Ono što je sigurno je da Parkinsonova bolest nastaje kao posljedica propadanja brojnih jezgara u mozgu koje proizvode neurotransmitere (signalne molekule koje omogućuju komunikaciju između živčanih stanica). Od svih jezgara najvažnija je tzv. crna jezgra (Substantia Nigra) koja je glavni izvor dopamina u mozgu. Osim nje, propadaju i locus coeruleus i nuclei raphe, zbog čega dolazi do pada razine noradrenalina i serotonina. Dopamin je neurotransmiter zadužen, između ostalog, i za normalnu motoričku aktivnost.
Kako bolest prepoznati?
Dr. Tomić objašnjava kako se simptomi Parkinsonove bolesti mogu podijeliti na nemotoričke i motoričke.
Nemotorički simptomi Parkinsonove bolesti mogu se javiti puno prije pojave motoričkih simptoma i brojni su. Tu se ubrajaju napetost, loše raspoloženje, depresija, halucinacije, iskrivljen doživljaj stvarnosti, usporenost misli, smetnje koncentracije, kognitivni poremećaji, demencija, poremećaj osobnosti, poremećaji vida (zamućen vid, smanjena diskriminacija boja i osjetljivost na kontraste), curenje sline niz usni kut, oslabljen njuh, pritisci na periferne živce zbog deformiteta zglobova, deformiteti stopala i šaka, iskrivljenost kralježnice, otoci potkoljenica, zatvor, bijeg stolice, pad krvnog tlaka kod naglog ustajanja, pojačano znojenje, impotencija, gubitak seksualnog nagona, poremećaji mokrenja (nemogućnost kontrole, otežano započinjanje mokrenja, povećana učestalost, noćno mokrenje), grčevi, bol, trnci, seboroični dermatitis i umor.
Pod motoričkim simptomima podrazumijevamo pak četiri osnova simptoma, a to su siromaštvo pokreta, ukočenost mišića, drhtanje u mirovanju i smetnje ravnoteže. Uz ova četiri glavna motorička simptoma, bolesnici imaju i smanjenu mimiku lica koja može biti toliko izražena da lice izgleda poput maske. Rukopis im se često rano promijeni u smislu da slova postaju sve sitnija i teže čitljiva, tzv. mikrografija. Govor je tiši, uz oslabljenu dikciju, monoton, a razvojem bolesti postaje i nerazumljiv. Kao posljedica smetnji gutanja često je zapinjanje hrane ili tekućine u grlu, zbog čega je potreban oprez kod jela. U hodu bolesnici osjećaju nemogućnost započinjanja pokreta (oklijevanje) ili fenomene “smrzavanja”, kada iznenada stanu i ne mogu napraviti sljedeći pokret. To se najčešće događa kod prolaska kroz nekakve zapreke (štok od vrata, zebra, okretanje itd.). Ponekad bolesnici osjete kao da ih netko gura iz pozadine, te počnu trčati uz otežano zaustavljanje.
Liječenje
Dijagnoza Parkinsonove bolesti postavlja se na osnovi simptoma bolesti i kliničkog neurološkog statusa. Ako je dijagnoza upitna (nepotpuni ili tek diskretni izraženi simptomi), može se još učiniti SPECT (single photon emission tomography). Riječ je o metodi kojom se korištenjem radioaktivnog izotopa prikazuje dopaminergički sustav u strijatumu (dio mozga koji je uključen u regulaciju motorike).
U liječenju bolesti koristi se levodopa, dopaminski agonisti, MAO (monoamino oksidaza) B inhibitori, COMT (katehol-o-metil transferaza) inhibitori, amantadin i antikolinergici. Ranu fazu bolesti (manje od pet godina trajanja bolesti) karakterizira dobar terapijski odgovor, dok se u uznapredovaloj fazi (više od pet godina trajanja bolesti) počinju javljati komplikacije liječenja i nuspojave terapije, navodi dr. Tomić.
Kod uznapredovalog stadija bolesti terapija je usmjerena ne samo na korekciju motoričkih i nemotoričkih simptoma nego i na prisutne motoričke komplikacije prouzročene lijekovima.
Jedna od motoričkih komplikacija je “wearing off”, situacija kada bolesnik prestankom djelovanja lijeka ponovo počinje osjećati motoričke (pojačano drhtanje, ukočenost, usporenost), ali i nemotoričke simptome bolesti (napetost, depresiju, nemir, neugodne senzacije i pojačno znojenje). Drugi tip motoričke komplikacije je “on-off“ fenomen, koji se odnosi na brzu i iznenadnu izmjenu stanja bez simptoma bolesti sa stanjima izraženih simptoma parkinsonizma.
Treći tip su diskinezije koje podrazumijevaju nevoljne kretnje glave, trupa i ekstremiteta. Tu je “off” razdoblje distonije - bolni grčevi koji se javljaju uglavnom na stopalu te se pogoršavaju hodanjem. Ponekad se javljaju izolirano u jutarnjim satima (ranojutarnje distonije).
Na razvoj motoričkih komplikacija utječu još mlađa životna dob na početku Parkinsonove bolesti, težina bolesti, veće doze levodope i duže trajanje bolesti.
Nestandardno liječenje
U uznapredovaloj fazi bolesti, ističe dr. Tomić, klasični lijekovi najčešće ne mogu adekvatno kontrolirati motoričke komplikacije što izrazito narušava normalno funkcioniranje i smanjuje kvalitetu života bolesnika. Tada dolazi u obzir primjena nestandardnog načina liječenja uz pomoć levodopa/carbidopa intestinalnog gela (Duodopa), duboke mozgovne stimulacije (DBS) i apomorfinske pumpe.
Primjena levodope putem duodopa pumpe provodi se na taj način da se lijek (levodopa) koji je u obliku gela pohranjen u vrećici uz pomoć pumpe kontinuirano tijekom budnog dijela dana ubrizgava u sondu koja ulazi kroz otvor na želucu te je postavljena u početni dio tankog crijeva. Na taj se način omogućava kontinuirana i stabilna doza lijeka u krvi tijekom cijelog dana, čime se utječe na smanjivanje ili potpuno rješavanje motoričkih komplikacija. Visoka cijena lijeka jedini je ograničavajući faktor u široj primjeni ove vrste terapije. Dr. Tomić ističe kako se u Hrvatskoj ovaj način liječenja trenutno provodi samo na Klinici za neurologiju KBC-a Osijek.
Duboka mozgovna stimulacija neurokirurški je zahvat tijekom kojeg se postave dvije elektrode obostrano u mozak te se pomoću vanjskih uređaja regulira jačina i frekvencija struje i na taj način reguliraju simptomi Parkinsonove bolesti. Za razliku od primjene duodope, ovaj način liječenja ima svoja ograničenja. Naime, bolesnici kod kojih su počeli simptomi depresije i demencije nisu kandidati za ovaj način liječenja. Liječenje dubokom mozgovnom stimulacijom u Hrvatskoj se provodi samo u Zagrebu, u sklopu Zavoda za neurologiju (dr. sc. prim. Vladimira Vuletić, spec. neurolog) i Klinici za neurokirurgiju (prof. dr. sc. Darko Chudy, spec. neurokirurg) KB Dubrava.
Primjena apomorfinske pumpe, pak, nije u Hrvatskoj ušla u standardnu upotrebu.
Ivana SOLAR
UDRUGA “BUĐENJE”
U Osijeku je prošle godine osnovana Udruga bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti „Buđenje“ te je trenutno u procesu traženje adekvatnog prostora u kojem bi se članovi udruge sastajali. Za informacije o daljnjem radu udruge zainteresirani se mogu raspitati na Klinici za neurologiju KBC-a Osijek kod predsjednice udruge, doc. dr. sc. Svetlane Tomić ili potpredsjednice, mag. bacch. tech. Danijele Skelac.
INTEGRALNE ŽITARICE, VOĆE I POVRĆE
Oboljeli od Parkinsonove bolesti morali bi slijediti prehranu bogatu svježim voćem, povrćem i integralnim žitaricama, prenosi plivazdravlje.hr. Umjereno moraju koristiti proteine i nezasićene masti, a smanjiti zasićene masti i šećere. Jako je važan unos vlakana, probava je dio koji isto tako može stradati zbog slabe pokretljivosti crijeva, stoga se preporuča jesti namirnice koje su bogate prehrambenim vlaknima. U vodi su topiva neka vlakna (pektin iz voća), a neka nisu (celulozna ovojnica žitarica i ljuska mahuna).
VAŽNO JE PITI DOVOLJNO VODE
Jako je važan unos tekućina tijekom dana. Ukupna dnevno unesena količina tekućine obavezno bi trebala iznositi oko dvije litre. Potrebno je uzimati vodu u nekoliko gutljaja, u malim količinama cijelog dana. Najbolje je vodu staviti na neko vidljivo mjesto. S porastom životne dobi (iznad 60. godine) dolazi do gubitka samog osjećaja žeđi, pa se mogu pojaviti simptomi dehidriranosti: suhoća usana, usta, kože, spojnice oka, problemi sa znojenjem i zadržavanje mokraće.
RIBLJE ULJE I GINKO
Ginkgo biloba navodi se kao jedan od prirodnih preparata za oboljele od Parkinsonove bolesti. Ekstrakti Ginkgo bilobe imaju snažne efekte na oporavak moždanih i živčanih stanica. Studija iz 2004. godine pokazala je kako ova biljka ima pozitivan neurološki efekt. Riblje ulje je također vrlo korisno. Omega 3 masnoće povećavaju zdravlje mozga i omogućavaju stvaranje i održavanje zdravih moždanih stanica i živaca.(J.Kn.)