Zvijezda “Igre prijestolja” Kit Harington kao dječak želio je biti kamerman, ratni dopisnik i novinar, ali naposljetku je ipak završio kao glumac. Diplomirao je dramsku umjetnost u Londonu, a u HBO-ov serijal uletio je bez televizijskog i filmskog iskustva. Redateljima je zapeo za oko u iznimno hvaljenoj predstavi “Put rata”. Uloga Jona Snowa donijela mu je nominacije za nagrade “Saturn” i “SAG”.

Koliko ti se život promijenio otkad igraš u planetarno popularnoj TV seriji?

- Lagao bih kad bih rekao da se ništa nije promijenilo. Zbog prikazivanja 'Igre prijestolja' na globalnoj razini otvara mi se mnogo više mogućnosti i više ljudi prepoznaje moj rad. Bilo mi se teško priviknuti na činjenicu da više ne mogu samo tako izići navečer van i pritom ne očekivati da će sljedeći dan na Internetu ili u novinama osvanuti moje fotke. No, uživam u svemu.

Sprečava li te posvećenost “Igri prijestolja” da razmatraš druge ponude?

- Nikako. Seriju snimamo šest mjeseci u drugoj polovini godine, tako da sam u prvoj polovini slobodan raditi na filmovima, u kazalištu ili što već želim. Samo u posljednjih godinu dana snimio sam čak četiri filma, od kojih je jedan nedavno doživio premijeru, drugi je u postprodukciji i dolazi početkom ljeta, treći čeka točan datum premijere tijekom sljedeće godine, kao i četvrti koji smo tek počeli snimati sredinom ožujka. Svojedobno sam potpisao ugovor na šest sezona. Prijatelji su me pitali nisam li time uhvaćen u zamku, ali - nije me briga, sve dok imam slobodu, ali i dovoljno vremena za druge projekte. Snimam HBO-ovu seriju, a to je, prema mom skromnom mišljenju, najbolja američka TV mreža. U sjajnom sam položaju i doista sam zahvalan na tome.

Budući da ti je to prva uloga na malom ekranu, je li bio šok zakoračiti u tako veliku produkciju?

- U početku mi je bilo uistinu zastrašujuće. Imao sam veću tremu nego kad sam izlazio pred tisuće ljudi na kazališnoj pozornici. Nikad se prije nisam susreo s kamerama, čak ni u dramskoj školi. Bio sam uvjeren da sve radim pogrešno. Proveo sam besane noći zbog 'Igre prijestolja', mnogo više nego dok sam radio u kazalištu, i to se nastavlja sa svakim novim filmom koji snimam.

Što te privuklo ulozi Jona Snowa?

- Budući da prije početka snimanja nisam pročitao ni jedan naslov iz serijala 'Pjesma leda i vatre', kad sam dobio scenarij za pilot-epizodu, ostao sam zatečen originalnošću. Bio je posve čudan i teško shvatljiv, i to mi se najprije svidjelo. A ono što me privuklo kod Jona svakako je njegova osobnost - prišili su mu titulu kopileta jer je nezakonit sin Neda Starka. Biti kopile u ovom svijetu omogućuje mu da bude svoj, dok odrasta u plemićkoj obitelji i nosi se s tim teretom. Dobio je odlične karakteristike koje su veliki izazov za mene kao glumca.

Bi li rekao da si izvukao najkraću slamku kad je riječ o lokacijama snimanja?

- Ha, ha, ha... Da! Stalno se žalim prijateljima kako sam baš ja morao zapeti u Belfastu s hrpom bradatih muškaraca, dok ostali kolege uživaju u sunčanim plažama u Hrvatskoj i Malti uz oskudno odjevene žene. S druge strane, drugu sezonu snimao sam u Islandu na zapanjujućim i nadasve romantičnim lokacijama. Ali opet nije bilo žena oko mene (smijeh).