Sjeća li se itko koja je bila zadnja predstava u kinu Zvečevo?

Teško, ali bi svatko od nas koji smo u Osijeku živjeli 60-ih, 70-ih, a, posebice, oni koji su stasavali 80-ih godina prošlog stoljeća, bez problema nabrojio bar deset naslova koje je pogledao u tom kinu na početku Šamačke ulice. Nije stoga čudno što i danas ima status kultnog mjesta.

Osijek je svojedobno imao pet kinodvorana u okviru tvrtke “Prosvjeta”. Tri su od njih bile u gradskom središtu, od njih je Zvečevo bilo tzv. ružno pače. No povijesni izvori kazuju kako u samom početku nije bilo tako. Još prije Drugog svjetskog rata, kao “Royal Biografy”, bilo je sastavni dio Hotela Royal, prvotno, doduše, kao plesna dvorana. Poslije su se ondje održavali i boksački mečevi, kažu da je i Kićo Slabinac upravo ondje održao svoj prvi koncert...

Sredinom šezdesetih godina među Osječanima bila je moda ići iz jednog kina u drugo, odnosno s predstave na predstavu, to više što su tadašnji Crvena zvijezda, Papuk i Zvečevo jedno od drugoga bili na samo nekoliko koraka.

No, dok su se s vremena na vrijeme druga kina renovirala, Zvečevo je (za)ostalo u vremenu. No pokazalo se da je upravo to bilo to. Škripave drvene stolice, ne baš topla dvorana, najslabija oprema... bilo je to i kino u kojem se najmanje držalo do kućnog reda, kino s najviše ostataka od špica i pečenog kestenja nakon predstava. Ako nas sjećanje ne vara, ni na ulaznicama nije bio naznačen red i sjedalo... I repertoar je bio takav - od mekih pornića (sjećate se svih onih silnih naziva sa Šveđankama), puno karatea, špageti-vesterna, avanturističkih filmova, čudovišta iz močvara... No u Zvečevo su se vraćala i zvučna imena filmova u svojim repriznim izdanjima. Kino je to koje su najviše voljeli vojnici i srednjoškolci. Poznato je bilo po matineji u 10 sati, a imalo je i najraniju poslijepodnevnu predstavu.

Objekt nekadašnjeg kina Zvečevo preživio je Domovinski rat, ali nakon njega ondje se više nisu prikazivali filmovi. Nakon privatizacije pripojeno je Hotelijerskom poduzeću Royal, što će reći da se vratilo u povijesni okvir matične kuće. Zadnji su trzaji konkretnog “života” bili prije dvije-tri godine, kada je u toj dvorani održan dio umjetničkog programa jednog od osječkih kulturnih festivala. Danas Zvečevo “počiva” u miru i mraku, a sadašnji vlasnik dvoranu koristi isključivo za skladište, pa tako i kaže kako “unutra i nemate što slikati”...