Da se mogu vratiti i ponovno birati znajući ovo što sada znam, nikad se ne bih bavio poljoprivredom.

Ova se korica kruha zarađuje teškom mukom – iskreno je priznao dvadesetsedmogodišnji George Catean, jedan od trojice braće suvlasnika obiteljske farme ovaca u selu Rotbav nedaleko od Brasova u rumunjskoj pokrajini Transilvaniji.

- Za sve je kriv djed, koji je majci u naslijeđe ostavio 30-ak ovaca, kravu, konja i dva-tri hektara zemlje. Danas, nakon 15 godina na farmi imamo 1.100 ovaca, 100 krava, devet konja i 20 hektara vlastite zemlje – ponosno kaže George ističući kako nije bilo lako, ali na selu baš nema puno izbora. S obzirom na to da je završio studij marketinga, on se zajedno s majkom posvetio promociji i prodaji, dok je stariji brat Silvio veterinar i brine se o stoci, a mlađi brat Ionut veliki je zaljubljenik u konje i pomaže ocu oko obrade zemlje.

Obrađuju ukupno 100 hektara pšenice i kukuruza za ishranu stoke, ali imaju i 250 hektara pašnjaka na 2.000 metara nadmorske visine Fagaras planine na kojima tijekom ljeta drže stoku na ispaši. Riječ je o tradicionalnim pasminama ovaca - turcana i cigaja iz merino porodice, no ove su godine pribavili i 150 ovaca Ile-de-France mesne pasmine.

- Problem je naći osobe koje bi radile jer je posao jako naporan, a iziskuje puno iskustva, pa nam trebaju stari ovčari koji se mogu nositi s vukovima i medvjedima – kaže George dodajući da je drugi problem ove proizvodnje vuna, čija je cijena u otkupu toliko niska da ne može pokriti ni troškove šišanja ovaca. Ne zna zašto je tome tako, ali se nada da će ubuduće netko vidjeti taj problem i nešto poduzeti o tom pitanju.

Braća Catean, držeći se rumunjske tradicije, uzgajaju ovce zbog mlijeka. Ručna mužnja tri puta dnevno u punoj sezoni sa sedam do osam osoba ukupno daje pola litre mlijeka po ovci i sve se preradi u sir jer je prodaja ovčjeg mlijeka neisplativa. Cateani proizvode četiri tradicionalne vrste sira, koje imaju u izravnoj prodaji u vlastitoj trgovini i jednom hipermarketu u obližnjem gradu Brasovu po cijeni od od 5 do 8 eura po kilogramu, ovisno o vrsti sira. Od ove godine imaju i ugovor za prodaju u poznatom trgovačkom lancu Carrefour, čime su vrlo zadovoljni jer, kažu, bez ove direktne prodaje do sada bilo im je vrlo teško.

Na farmi drže i 100 krava različitih kategorija, ponajviše “domaćeg” simentalca, kaže George, s godišnjom proizvodnjom između 6 i 7 tisuća litara mlijeka po kravi, strojne mužnje. Za sada ne planiraju povećati broj krava, nego povećati produktivnosti ulaganjem u uvjete proizvodnje tako da sljedeće godine planiraju sagraditi novu staju.

- Krave su skupe za kupnju, a nemamo ni dovoljno zemlje za veći broj krava. Voljeli bismo imati 50 hektara zemlje u vlasništvu, ali ne bismo povećavali broj grla, nego bismo ulagali u poboljšavanje uvjeta držanja životinja. No zemlja se ovdje ne prodaje jer ju cijene kao zlato. Hektar zemlje stoji 7-8 tisuća eura, što je jako skupo za nas. Dolazi puno stranaca, Nijemci, Talijani, koji kupuju zemlju, osobito uz mađarsku granicu. Ovdje kod nas su manje parcele pa nisu atraktivne – kaže naš domaćin ističući kako oni imaju 20 ha vlastite zemlje, a sve ostalo je u najmu od jedne do pet godina, što je veliki problem jer se teško odlučiti na ulaganja kad je tako kratko vrijeme eksploatacije. Godišnja je najamnina 100 eura/ha.

- Ma sve je teško isfinancirati, ne samo zemlju, jer nemamo dobru podršku banke. Ako želite kupiti automobil, što smatramo luksuzom, dobijete istu ponudu banke kao i ako želite kupiti nešto za poljoprivrednu proizvodnju. Doduše, imamo puno državnih programa za poljoprivredu, ali su za sada mrtvo slovo na papiru. Pokušali smo aplicirati na EU fondove za mlade farmere prošle godine, no to je jedna duga i tužna priča jer nismo prošli. Znam da je sada došlo do nekih promjena, ali nisam siguran da više imamo snage i volje jer smo puno potrošili na prikupljanje dokumentacije – kaže razočarano George, koji je samo dokumente prikupljao tri mjeseca, a dok je prošla sva procedura, čekali su čitavu godinu, da bi na kraju dobili odgovor da je projekt dobar, ali neće dobiti novac jer iako su im pašnjaci na planini, njihova farma nije na planinskom području koje ima prednost pri dodjeli sredstava.

- Od prvog dana, kad smo 1998. preuzeli farmu, sav novac koji zaradimo reinvestiramo. U našem je financijskom rasporedu na prvih deset mjesta poljoprivreda, a onda ako što ostane, dođemo na red mi. Tako da 15 godina nismo išli na godišnji odmor jer nemamo novca, sve ulažemo u vlastiti biznis, a cijelo vrijeme imate nešto investirati – kaže George. S obzirom na to da više ne može aplicirati za mlade poljoprivrednike, kaže da će se vjerojatno prijaviti za dobivanje investicija za siranu kako bi povećali proizvodnju sira i za izvoz. Nada se da će dogodine imati i jedan sir sa zaštićenim geografskim podrijetlom.

- Trenutno poljoprivreda baš i nije dobar posao, ali se nadam da će se u budućnosti ipak pokazati kao dobar izbor jer je, kako kaže moja mama, hrana nužna za sve – optimistično zaključuje simpatični George.