Tek što je prošlo ljeto i rana jesen - s okusom financijskog sloma kućnog proračuna, nešto ublaženog preplanulim tenom i zategnuti(ji)m mišićima - već stižu božićno-novogodišnji blagdani, pa zimovanja, borba sa zimskim režijama, pokojim rođendanom ili svatovima, poslovnim putovanjima... i, eto Uskrsa! Najednom je zagrijalo, toplo je i predivno, al' zahladilo je oko srca – pretijesne nam cipele za otečena stopala, potkoljenice prenapete, tjestaste i bolne, grčevi noću, a tek ti strašni modri, prepunjeni grozdovi vena! Pa te su vene još gore nego lani! A samo što nije stiglo ljeto! Opet! A ljeti se vene – ne operiraju?!! Ili? Tako je to doista bilo nekad. Zapravo, još do prije nekoliko godina. Ali ovdje – u liječenju bolesti vena – medicinska tehnologija je doista značajno napredovala. Operacijski princip zapravo je ostao isti: eliminirati glavnu venu noge – venu safenu – i, po mogućnosti, njezine najveće “pritoke”. Nakon toga nogu treba stisnuti. Još je 1905. genijalni Amerikanac W.W. Babcock konstruirao sondu za izvlačenje vene iz noge, tzv. stripping, te postavio taj osnovni operacijski princip. Nakon takvog brutalnog čupanja vene, bolnost je bila izuzetno snažna zbog velike traume tkiva, podljevi opsežni, pa se kompresija elastičnim zavojem nosila pola godine. Zavoji su često padali ili, pak, bili prezategnuti, što je pojačavalo bolnost i kompromitiralo cijeljenje. Evolucijom, sonde su postajale finije i manje agresivne, pa se i postoperacijska trauma, odnosno razdoblje nošenja kompresije, smanjivalo. Operacijska tehnika poboljšana je uvođenjem miniflebektomija, a nošenje kompresije dosegnulo je minimaln dva-tri mjeseca kod suvremene klasične operacije vena. Zbog toga, odnosno zbog spomenute perioperacijske traume i bolnosti, vene se nisu operirale u toplom razdoblju godine – od svibnja do kraja rujna. Međutim, sada je posve drukčije: uvođenjem i razvojem minimalno invazivnih tzv. endovaskularnih metoda – lasera i radiofrekvencije, vene se mogu operirati u bilo koje godišnje doba. Naime, u bolesnu se venu kroz mali otvor na koži uvodi tanki kateter kojim se vena, primjenom energije, jednostavno zatvori i slijepi. Ona ostaje na mjestu, ne čupa se pa nema ni oštećenja tkiva – nema bolnosti, ožiljka, hematoma i otjecanja. Na nogu se još na operacijskom stolu navlači kompresijska čarapa po mjeri koja se nosi dva tjedna. Nakon završetka zahvata pacijent odmah može hodati, a sljedećeg dana moguć je potpuni povratak svakodnevnim aktivnostima.