Nezavisna saborska zastupnica Jadranka Kosor ovih je dana prekinula nagađanja i pridružila se Hrvatskom političkom centru koji predvodi Nikica Gabrić, u izbornoj utrci za Europski parlament. S njom smo razgovarali o tome, ali i o dijelu njezina političkog naslijeđa iz vremena kada je bila premijerka i predsjednica Hrvatske demokratske zajednice te se prisjetili i njezinih dana u novinarstvu.

Zašto ste izabrali baš Nikicu Gabrića i Hrvatski politički centar, koje je osnovao zajedno s HSLS-om?

- Zato što nam treba nova snaga. Hrvatska je ozbiljno podijeljena, apatija je glavna točka okupljanja. Treba nam nužno i hitno snaga i vjera da probleme možemo rješavati. Dio te snage vidim i u političkom angažmanu dr. Gabrića. Dosta je cendranja i prebacivanja krivnje uvijek u tuđe političko dvorište.

Je li to početak dugoročne suradnje ili tek jednokratni dogovor za ove europarlamentarne izbore?

- To je dogovor za ove izbore. Bez paketa, bez prtljage, bez uvjeta. Ljudi koji se uspijevaju dogovarati oko jednog projekta mogu jednom zajedno planirati i budućnost. Oboje smo radoholičari i ništa nam nije teško. Pokraj onih koji npr. ne dolaze u Sabor i ne rade, iako tamo primaju velike plaće, naša je suradnja i poruka. Da ima onih koji žele raditi. Da je dosta podmetanja i jalovih političkih rasprava o zvijezdama petokrakama, Kevinim jamama, kosturima iz ormara i crvenim peronosporama, o slučajnoj državi, o narodnoj i nenarodnoj vlasti. Paradigma domoljublja danas je raditi, puno raditi, pošteno raditi i državne interese uvijek stavljati iznad stranačkih i osobnih.

Jeste li imali kontakte i s drugim političkim opcijama? Primjerice, poznato je da ste iz vremena provedenog u HDZ-u ostali u vrlo dobrim odnosima s Josipom Salapićem, koji je sada u HDSSB-u?

- Da. Bilo je ponuda i razgovora s mnogima. Bilo je i prijedloga da formiram svoju, neovisnu listu za Europski parlament. A prijateljstvo s Josipom Salapićem je dokaz da se u politici može biti i ostati korektan. Njegovu potporu imala sam i na vrhu moći i kad su me bivši ponizili. Nova garnitura vlasti u Hrvatskoj demokratskoj zajednici prvo je Josipa smijenila s mjesta potpredsjednika Kluba u Saboru već u svibnju 2012. godine. Iako je odlično radio svoj posao. Rečeno je da je to zbog izbornih rezultata u stranci, iako on nije bio kandidat za vodstvo. Dapače kao kandidat za predsjednika Gradskog odbora Grada Osijeka u ožujku je pobijedio u demokratskoj proceduri dva protukandidata. Neki drugi, koji su izgubili u unutarstranačkim izborima, danas su kandidati za Europski parlament. Inače, pijem kavu i razgovaram i s drugim kolegama iz HDSSB-a u Saboru, a poduprla sam i njihove prijedloge oko promjene Ustava.

Kakav je uopće osjećaj “sići s trona” i biti nepravedno odbačen čak i od dijela onih kojima ste pomogli u životu i karijeri?

- Svoju poziciju premijera doživljavala sam kao služenje narodu, kako god to kome zvučalo. Od ljudskih izdaja vjerojatno se nikada do kraja neću izliječiti jer mi je većina mojih suradnika i kolega okrenula leđa. Čak i mnogi koji su, formalno, bili uz mene u unutarstranačkoj borbi. No, više od toga čudi me promjena svjetonazora i retorika nekih koji se danas odriču standarda i vrijednosti za koje su zaslužne upravo HDZ-ove vlade; od suzbijanja diskriminacije do zaštite svih manjina. Glavna uzdanica moje bivše stranke je EU zastupnica koja tvrdi da Hrvatska nije spremna za Europsku uniju. I oni joj plješću iako je HDZ-ova vlada koju sam vodila uvela Hrvatsku u EU. I svi smo u taj projekt, tako mi se tada činilo, vjerovali.

Umjesto da vas pitam tko vas je najviše razočarao u HDZ-u, možda je jednostavnije pitanje tko vas nije razočarao nakon što ste izbačeni iz stranke? Ili pak oboje?

- Većina se uplašila, a ja im opraštam, jer je kukavičluk također ljudska osobina. Ima i onih rijetkih, koji su ostali postojani. Neću ih spominjati da im ne naškodim. Nadam se da ćemo opet, jednom, surađivati.

Kakvu biste ocjenu danas dali Karamarkovom HDZ-u, mislite li da se ta stranka može vratiti na vlast, kako najavljuju?

- Samo podaci: HDZ je i dalje ispod izbornog rezultata od 23,5 iz parlamentarnih izbora 2011. godine. Njihov šef je najnepopularniji političar u Hrvatskoj. Sve to uz činjenicu da SDP pada i da Vlada nema rezultate.

Kako komentirate činjenicu da dvije najjače stranke, SDP i HDZ, već mjesecima bilježe pad popularnosti ili stagnaciju?

- To je dokaz da postoji prostor za novu, treću, petu, koju god opciju. Te dvije stranke okupljaju tek 40 posto mogućeg biračkog tijela. Nemaju lidere, a glavnina političke borbe odvija se na ideološkom terenu. S međusobnim predbacivanjima. O borbi protiv korupcije, borbi za demografiju, za kulturu, ni jedna ni druga stranka gotovo da ne govore ništa. A tako nam panično treba suglasje oko reforme zdravstva, mirovinske reforme ili reforme lokalne uprave.

Prije karijere u politici radili ste i kao novinar na Hrvatskom radiju. Nedostaje li vam nekada taj posao?

- Ne. Svoj novinarski život pamtim kao lijepe i važne stranice u životnoj knjizi.

U to vrijeme vodili ste emisiju za prognanike, izbjeglice i stradalnike iz Domovinskog rata. Jeste li ostali u kontaktu s nekima od ljudi koji su vam gostovali u emisijama (s kojima)?

- O, da! Ti su me ljudi naučili strpljenju i pravom domoljublju jer nikad nisu prestali vjerovati u povratak. S mnogima sam u povremenom kontaktu, a osobito sam bila sretna u svakom razgovoru s gđom Jozefinom Vargom, Vukovarkom. I danas se razveselim kad me ljudi zaustave na ulici i podsjete na neki detalj iz mojih ratnih, radijskih dana. Sjećamo se šivaćih mašina, koje sam nabavljala, tužnih ispovijedi i radosti oko svake sitnice koja bi nas spajala.

S obzirom na to da ste tada zajedno s njima proživljavali kalvariju koja im se dogodila 1991. godine, kako danas gledate, doživljavate i kakav rasplet očekujete od suđenja po međusobnim tužbama Hrvatske i Srbije u Haagu?

- Očekujem da istina pobijedi. A istina je da je Hrvatska bila žrtva agresije, a tenkovi su iz Srbije ispraćani s cvijećem kad su krenuli rušiti Vukovar. Naša tužba je bila skup činjenica o svemu što se dogodilo Hrvatima i Hrvatskoj.