Iako su za 25. svibnja raspisani izbori za zastupnike u Europskom parlamentu, predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku kao da nije jasno što se sve oko njega događa. On se, primjerice, ovih dana svim silama trudi obraniti neobranjivo, drugog čovjeka stranke, glavnog tajnika Milijana Brkića, i to riječima: “Pustite ga na miru, Brkić je heroj Domovinskog rata”.

A što bi to trebalo značiti? Jer svi su sudionici obrambenog rata od srpske agresije na Hrvatsku heroji! Znači li to da onda svi mogu prepisivati diplomske radove, krasti, ponašati se, najblaže rečeno, bahato u svim situacijama svakodnevice? I kao da je Karamarko već zaboravio da mu je u tom kontekstu HDZ već dobrano preopterećen brojnim hipotekama, počeviši od bivšeg predsjednika stranke i premijera Ive Sanadera kojemu se u višemilijunskim procesima, osim toga, sudi i za ratno profiterstvo u slučaju Hypo i Ina-Mol. Sjetimo se samo i Polančeca, Čobankovića, Vidoševića... te ostalih faca kojima je također presuđeno zbog lopovluka kojeg im je tolerirao pa čak i namještao upravo HDZ. Obrazlažući prvu nepravomoćnu presudu bivšem premijeru i sudac zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić opisao je Sanadera kao ratnog profitera, ali i osobu koja je zbog zadovoljenja najnižih potreba izdala nacionalne interese, prepustivši upravljačka prava u Ini mađarskom MOL-u. No, u opsežnom obrazloženju Turudić je naveo da su Sanaderovim nedjelima pridonijeli i njegovi suradnici iz one vlade i Predsjedništva HDZ-a. Konačno, zbog brojnih nedjela, nepravomoćno je krvim presuđen i sam HDZ te ujedno kažnjen milijunskim iznosom.

HDZ će možda 25. svibnja i slaviti kakvu-takvu izbornu “pobjedu”, ali ako se i dogodi bit će to najviše zbog sveopćeg nezadovoljstva zbog teškog gospodarskog stanja u već ionako dovoljno iscrpljenoj državi koja je do toga dovedena upravo zbog nezasitnih političkih oligarha.

Može povjesničar Karamarko zazivati izborne pobjede pozivajući se na ratne zasluge pojedinaca predvođenih HDZ-om, ili na još starije povijesne činjenice, ali na tome se više izborna pobjeda ne bi trebala temeljiti. No, kako u HDZ-u više nemaju ni kadrova koji bi ponudili neku kvalitetniju alternativu, što im drugo i preostaje nego jedino i samo ideološki rat, koji pak u uvjetima u kojima živimo više ne može motivirati, osim sve malobrojnije rulje koja i živi napijajući se tuđe krvi. I tako, kada je konačno sve objelodanjeno, možemo se jedino tješiti kako nam je još i dobro nakon svih HDZ-ovih godina vladavine i vodstva koji je nemilosrdno mislio samo na svoje beneficije, a ostale tko šiša.

Istina, nije ni u HDZ-u baš sve za baciti, ima u toj stranci nekoliko osoba koje znaju misliti svojom glavom, ali baš zbog toga i nisu u nekakvoj milosti svojih šefova, poput primjerice europarlamentarca Davora Ive Stiera. Sličnog je habitusa i njegov kolega Andrej Plenković, koji se ipak drži malo više stranačkog populizma, što je u prošlu nedjelju potvrdio gostujući u emisiji Nedjeljom u dva. Izjavio je, između ostaloga, kako bi bilo “politički mudro malo odgoditi uvođenje ćirilice u Vukovar". A zakona koji regulira to pitanje nije se doticao. No, jesu li Stier i Plenković dovoljni u oplemenjivanju onoga što je od HDZ-a ostalo? Svakako nisu!

Pa je i krizu, bar za vladu Zorana Milanovića, lakše preživjeti s oporbom kakvu ima aktualna Kukuriku koalicija. Iako su gospodarski pokazatelji sve lošiji, iz redova najjače oporbene stranke HDZ-a uglavnom izostaje svaki konkretan prijedlog ili konstruktivna kritika. Karamarko čak niti ne dolazi redovito u Sabor, a kada i dođe gleda kako bi što prije pobjegao. Govori rijetko i samo o probranim temama. Banski dvori rade neopterećeno, jer HDZ spava. “Uopće se ne slažem s tim”, branio je svoju stranku Gordan Jandroković, član predsjedništva HDZ-a. “Naš predsjednik Karamarko odrađuje terenske poslove i susrete sa stranim predstavnicima i mislim da HDZ radi najbolje što može”, kazao je za jedan portal Jandroković. HDZ-ovci očito smatraju i da aktualnu vlast treba prepustiti samoj sebi. Tvrde kako se potezima sve više zamjeraju građanima, a u tome oni profitiraju.

Nakon posljednjih istraživanja javnog mnijenja dogodila se rijetka situacija u našoj novijoj političkoj povijesti. Dvije najjače stranke jedva mogu skupiti podršku pedeset posto birača. Ako se rezultati ne promijene, u budućnosti bi se u vladajućim koalicijama mogli pojaviti i neki novi igrači te bi se moglo dogoditi da SDP ili HDZ izbore dobiju, ali ne i vlast. Prijevremene izbore, unatoč činjenici da im rejting ne raste, HDZ-ovci ipak priželjkuju te su oko sebe već okupili dio stranaka desnice.

Ipak, ako se ovakav omjer snaga održi, Vladu neće moći sastaviti bez Saveza za Hrvatsku koji predvodi HDSSB. Josip Salapić poručuje: "HDSSB je razgovarao sa svima kad su bili u pitanju interesi Hrvatske. A naš temeljni program jest teritorijalni preustroj Hrvatske, ukidanje županija, ukidanje nepotrebnih općina i gradova, jedna stvarno strukturirana reforma, a ne kao što je bio Plan 21, koji je mrtvo slovo na papiru. Mi trebamo predsjednika vlade koji će biti predsjednik građana Hrvatske, a ne SDP-a ili HDZ-a, ili bilo kakve druge stranke. Trebamo osobu koja će biti državnik, ali socijalno osjetljiv i odgovoran političar", rekao je Salapić, dok je teško povjerovati da HDZ navedene političke ciljeve može i provesti.

Na kraju, prva prava slika o rasporedu moći na političkom spektru bit će vidljiva na izborima za Europski parlament. Izbori za Sabor tek su za dvije godine, a u tom roku mnogo toga može se promijeniti. Što se tiče HDZ-a, PollWatch predviđa veliko razočaranje za tu stranku, koja bi trebala osvojiti samo četiri mandata u ovom sazivu EU parlamenta, čak dva mjesta manje nego na prošlim izborima.