Objavljeno 24. ožujka, 2014.
Tijekom prošlogodišnje jesenske berbe hrvatski, a napose slavonsko-baranjski voćari, posebice proizvođači jabuka, zadovoljno su trljali rukama u uvjerenju da će im iznimno visok i nadasve kvalitetan urod, nakon niza proteklih godina visokih ulaganja u nove nasade i suvremene tehnologije, donijeti i odgovarajući financijski učinak.
No, od svega toga nema ništa. Jednostavno, urod ili nisu imali kome prodati, ili su bili prisiljeni prepustiti ga otkupljivačima i trgovcima, velik dio čak i baciti, a preostale količine još uvijek držati u skupo iznajmljenim skladištima, uz mogućnost da ga sada prodaju uz cijenu i ispod dvije kune za kilogram, što ne pokriva ni troškove proizvodnje, a kamoli da donosi nekakvu akumulaciju.
- Jesenas, pri završetku berbe jabuka, bili smo ponosni, jer je Hrvatska konačno ostvarila proizvodnju 120 tisuća tona jabuka, što je i znatno više od samodostatnosti tog proizvoda. Time je ostvaren i cilj postavljen prije osam godina kada smo se u našoj zemlji počeli intenzivnije udruživati i baviti razvitkom voćarstva, veli Stjepan Zorić, direktor Klastera Slavonska jabuka, u koji je udruženo gotovo 90 proizvođača toga voća s područja Slavonije i Baranje. “No, entuzijazam je brzo splasnuo, jer ne funkcionira tržište na način kako bi trebalo. A osnovni razlog je što Hrvaska nema potrebnih 40.000 tona hladnjača s kontroliranim uvjetima smještaja toga, pa i drugog voća, a i ono što postoji - u rukama je otkupljivača koji diktiraju uvjete na tržištu, naravno, gledajući samo vlastitu korist,” veli Zorić.
Tržite - spoticajni kamen
Pritom ističe da su u klasteru učinili sve što su objektivno mogli. “Maksimalno smo implementirali struku u proizvodnju jabuka i zahvaljujući našim projektima Jabuka-net 1 i Jabuka-net 2 kroz europske fondove i pomoć Osječko-baranjske županije, sva smo raspoloživa financijska sredstava uložili u razvoj proizvodnje, kako bismo u tome segmentu dostigli razinu europskih proizvođača. Zahvaljujući golemu naporu Odjela za voćarstvo osječkog Poljoprivrednog instituta sada imamo i kvalitetnu jabuku i to sorti koje domaće i EU tržište najviše traži, uz dostignutu proizvodnju i 40 do 50 tona po hektaru (za razliku od ranijih 10 do 20), i proizvodnju 80 do 90 posto jabuka prve klase (ranije najviše od 50 posto), što je i europski prosjek”, veli Zorić.
No, nažalost, razvoj tržišta i trženja voća i povrća nije pratio proizvodnju. Stoga Zorić smatra da je postojeći sustav trženja, u kojemu u Hrvatskoj postoji samo 5-6 otkupljivača, ubuduće neodrživ, jer on proizvođačima donosi gubitak u poslovanju i bez obzira na to koliko oni uspjeli proizvesti tona po hektaru i ostvariti postotak prve klase jabuka.
A kako zlo nikad ne dolazi samo, sada i otkupljivači međusobno nelojalno konkuriraju i pri isporuci trgovačkim centrima spuštaju cijene u - bescijenje. Tako je danas u hrvatskim trgovačkim lancima cijena jabuka srozana na samo trei do četiri kune, dok ona na cijelom tržištu zapadne Europe iznosi sedam do deset kuna za kilogram. Od toga samo trenutačno nekakvu korist imaju trgovački lanci i otkupljivači, rezolutan je Zorić. A to je upravo tako, jer u Europi cijenu jabuka u najvećoj mjeri određuju udruženi proizvođači, no ne i u Hrvatskoj, zbog čega na kraju ceh plaćaju proizvođači, nažalost, kao i kod svih drugih oblika naše agrarne proizvodnje.
Ništa bez hladnjače
Na takvim temeljima proizvodnja jabuka više ne može računati s nikakvim novim razvojem, uz opravdani strah da će se upropastiti i dostignuta razina berbe od 20.000 tona jabuka u Slavoniji i Baranji, odnosno 120 tisuća tona u Hrvatskoj.
- A to će sve biti tako dok ne ostvarimo težnju Klastera Slavonska jabuka za gradnjom velike hladnjače i distributivnog centra koji bi bio u vlasništvu proizvođača, veli Zorić, i apelira da se što prije operacionalizira zahtjev Osječko-baranjske županije prema Fondu za regionalni razvoj oko gradnje takvog centra. “Ako se to ostvari, bit ćemo presretni, jer to je jedini uvjet za opstanak i generator novog razvoja ovdašnjeg voćarstva”, napominje Zorić, i dodaje kako bi onda bilo realno da se već uskoro, za dvije-tri godine u Hrvatskoj dostigne proizvodnja i 200 tisuća tona jabuka na godišnje, što bi stvorilo pretpostavke za to da postanemo izvoznik najmanje 100 tisuća, a Slavonija najmanje deset tisuća tona toga toga voća.
Pritom Zorić ističe da je plan u Klasteru i stvaranje vlastitog menadžmenta koji bi bio orijentiran isključivo na poslove izvoza jabuka na tržište EU, ali i svega onoga što mi u Slavoniji možemo proizvesti u voćarstvu i povrtlarstvu.
- Novi Program ruralnog razvoja, koji uskoro treba biti usvojen, bit će nam odskočna daska za takvu nadogradnju i pretvaranje naše priče o proizvodnji voća i povrća u Slavoniji u unosan biznis u koji bi se uklopila i mala gospodarstva koja i na minimalnim površinama od 0,5 do jednog hektara mogu biti konkurentna, zaključuje Zorić.
Nikola VUKADINOVIĆ
Krenuo i izvoz
Ove godine izvezeno je ipak nešto jabuka iz Slavonije i Baranje - desetak šlepera za kupce iz Mađarske i Austrije. “ To nije neka velika količina, no nama je ona znakovita i putokaz da za ta i druga tržišta možemo proizvoditi i znatno više. Imamo šanse i zbog toga što smo mnogo bliži brojnim EU potrošačkim centrima nego neke druge EU zemlje veliki proizvođači voća”, veli Zorić.
Bez novih površina pod jabukama
Zbog nedobivanja “zelenog svjetla” od Ipard programa za prije godinu dana deset prijavljenih projekata podizanja novih približno 100 hektara površina pod jabukama, prošle jeseni i zime u Slavoniji i Baranji nije zasađen ni jedan hektar novih jabučanjaka, pa ni drugog voća. - Neki naši članovi potrudili su se oko Ipard programa, uložili velika sredstva, konzultanti su napravili projekte, tehnolozi tehnološke elaborate, i sada imamo situaciju da oni mole Boga da im Ipard ni ne prođe, jer im ionako nitko neće otkupiti, a posebno platiti njihove urode - veli Zorić.
120
tisuća tona jabuka proizvedeno je prošle godine u Hrvatskoj, što je više od potrebne samodostatnosti toga proizvoda