Novosti
BITKA ZA GRANICU

Hrvatskoj nedostupno 10.000 hektara uz Dunav, Srbija izbjegava dogovor
Objavljeno 22. ožujka, 2014.
To će biti jedan od naših uvjeta, a druga strana nema razloga za odugovlačenje, kaže Milanović

Pitanje granice između Hrvatske i Srbije na Dunavu već 23 godine ostaje neriješeno.

I dok su Slavonci i Baranjci već počeli gubiti nadu da će se bilo koja hrvatska vlast temeljito pozabaviti rješavanjem tog pitanjem, nešto se ovih dana ipak događa.

Premijer Zoran Milanović je, odgovarajući na novinarski upit o šovinističkom govoru srpskog premijera Aleksandra Vučića, rekao kako ga više od tog protuhrvatskog istupa zanima kako se naši susjedi danas ponašaju. “Moramo urediti s njima granicu na Dunavu. To me puno više zanima”, rekao je, pokazujući prvi put da bi Hrvatska u pretpristupnim pregovorima o ulasku Srbije u EU ipak mogla pribjeći određenim sredstvima pritiska. “Nema ucjena ni mentorstva, ali neke ćemo stvari morati dogovoriti. Krajnje je vrijeme. Nitko ne može reći da je ona toliko vitalna kao granica na moru, ali to naprosto moramo urediti. To će biti jedan od naših uvjeta, a druga strana nema ni jedan razlog za odugovlačenje”, smatra Milanović.

Problem je u različitim viđenjima kako bi se trebala povući granica na Dunavu i uz njega. Na lijevoj obali, na srpskoj strani, Hrvatska ima više od 10.000, prema nekima i 11.000 hektara, svog teritorija. Jednako tako, Srbija na hrvatskoj strani ima oko 900 hektara. Srbija inzistira da se granica povuče sredinom Dunava, čime bi bila na dobitku s približno 9.000 hektara. Takva privremena granica danas je plod “džentlmenskog” sporazuma RH i Srbije iz 1995., pod nadzorom tadašnjeg privremenog upravitelja Jacquesa Kleina, postignutog iz pragmatičnih i sigurnosnih razloga u vrijeme mandata UNTAES-a. Hrvatska se pak poziva na katastarsko vlasništvo, što je utemeljeno i na prijeratnim granicama između tadašnjih republika, a ideja o graničnoj crti duljine 145 kilometara sredinom Dunava za RH je neprihvatljiva. Treba podsjetiti i da je prije više od deset godina osnovana međudržavna komisija za utvrđivanje granice, no ona nije postigla pomak. Stoga je ovo možda zadnja prilika Hrvatske da to pitanje, koje Srbija uporno izbjegava zadnjih 20-ak godina, stavi na dnevni red.

O tome je za naš list već u nekoliko navrata govorio i Osječanin Želimir Buzuk, mag.ing. geodezije, koji je tu granicu dobro upoznao tijekom aerofotogrametrijskog snimanja za potrebe izrade osnovne državne karte. Graničnu je liniju, kaže, utvrdio prema karti JNA (u izdanju Vojnogeografskog instituta Beograd iz 1967.) i preglednoj karti podjele Srbije (Geokarta Beograd iz 1978.), koje su granicu između Hrvatske i tadašnje SAP Vojvodine, odnosno Srbije, utvrdili na način kako je to ucrtano u Katastarskim planovima koji se čuvaju u katastru u Belom Manastiru.

Prema tim podacima, s lijeve strane Dunava nalaze se dijelovi Katastarske općine Draž Karapanđa i Kenđija, dijelovi k.o. Zmajevac Kalandoš i Šmaguć, potom Adica, Kazuk, Zmajevačka kučka, Kopačko Poluostrvo koje se nalazi u neposrednom dodiru s gradom Apatinom te Varošviz, Zverinjak i Srebrnica. Na svim je kartama bivše SFRJ to teritorij Hrvatske. “U tim prekodunavskim džepovima žive hrvatske obitelji kojima su svi dokumenti izdani u Belom Manastiru, a posjeduju i hrvatske domovnice. Ovi građani Hrvatske susreću se velikim problemima, budući da svoje poljoprivredne proizvode ne mogu prodavati u Belom Manastiru, Osijeku ili bilo gdje u Hrvatskoj zato što ih propisi međugraničnog prometa značajno ograničavaju. Za prijelaz su potrebne putovnice i most u Batini u značajnom dijelu u Hrvatskoj. Iste probleme imaju pri ostvarivanju prava iz sustava socijalne i zdravstvene skrbi”, podsjeća Buzuk.

Igor BOŠNJAK/Dražen CIGLENEČKI

GRANIČNU CRTU

SRBIJA ŽELI POVUĆI SREDINOM DUNAVA, A HRVATSKOJ JE TO NEPRIHVATLJIVO

OBEĆALI DA IH NEĆEMO “KOČITI”

Kao dokaz da sve neće ići lako po hrvatskim željama, treba podsjetiti i na to da je RH 2011. usvojila Deklaraciju o promicanju europskih vrijednosti u jugoistočnoj Europi, u kojoj stoji “čvrsto stajalište Hrvatske da otvorena pitanja između država, koja su bilateralnog karaktera, kao što su, na primjer, granična pitanja, ne smiju kočiti pristupanje država kandidata u EU”. Iz toga proizlaze i izjave državnih dužnosnika da Hrvatska neće opstruirati europski put zemalja iz regije, posebice onih s prostora bivše Jugoslavije s kojima graniči. Ta je Deklaracija posebno pohvaljena i u hrvatskom izvješću o napretku za 2011. godinu. Također, u sjećanju su nam još ružno slovensko ucjenjivanje Hrvatke, što nas je na eurospkom putu usporilo za nekoliko gdoina. No, potencijalni status quo, bez dogovora, više odgovora Srbiji, koja raspolaže našim teritorijem.

BEZ SPORAZUMA NEMA PROMJENE

Hrvatska ima vrlo dugačku granicu (kopnena 1.495 km i morska 2.020 km) od 3.515 kilometara, te površinu od oko 56.000 kvadrata. “RH je priznata u AVNOJ-skim granicama na temelju mišljenja Arbitražne komisije Konferencije o miru u Jugoslaviji koju je vodio Robert Badinter. Utvrđeno je da pravo na samoodređenje ne može prouzročiti promjenu granica koje postoje u trenutku neovisnosti, osim ako se države drukčije ne sporazume. U nedostatku tog sporazuma, prijašnje razgraničenje dobiva svojstvo granice. Komisija zaključuje da nikakva promjena postojećih granica i crta razgraničenja postignuta silom ne mogu proizvesti pravne učinke”, kaže Buzuk. Podsjeća na to da je RH granice utvrdila ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti, uz istaknuto načelo poštovanja naslijeđenih granica nakon razdruživanja nekadašnjih republika, te da je međunarodno priznanje svih novih država na prostoru bivše SFRJ bilo uvjetovano izjavama o poštovanju zatečenih granica. “Promjene su moguće samo ako ih prihvate i priznaju Sabor odnosno parlament susjednih zemalja”, ističe Buzuk.

Želimir Buzuk

Sredina rijeke nije nepromjenjiva

Današnji Beograd drži da granica između Hrvatske i Vojvodine odnosno Srbije ide sredinom Dunava, između ostalog i na temelju članka 1 stavak 3 Zakona o ustanovljenju i ustrojstvu Vojvodine (Sl. glasnik N.R. Srbije 28/45). “Polazeći od svog znanja i iskustva, zaključujem da, ako je granica definirana u katastarskom planu, da je definirana i u Državnom koordinatnom sistemu, a eventualne razlike proizlaze samo iz različitih tehnologija te su i predmet rješavanja isključivo unutar struke. Definiranost granice sredinom Dunava nije jednoznačno utvrđena granica s obzirom na promjenjivost toka ravničarskih rijeka sklonih meandrima. Pri ovome moramo imati u vidu vremenski odmak od 68 godina, od donošenja Zakona o uspostavljanju i ustrojstvu Vojvodine. Također moramo uzeti u obzir da se na sjevernoj polutki desna obala rijeke dere, a lijeva nasipa”, ističe Buzuk.

VLADIMIR ŠIŠLJAGIĆ

osječko-baranjski župan

To je nesporno naš teritorij

Osječko-baranjski župan i predsjednik HDSSB-a Vladimir Šišljagić jedan je od onih koji su u nekoliko navrata upozoravali na taj problem. “Mi smo pokrenuli, tražili i pisali i predsjedniku i premijerima, najprije Kosor, a potom i Milanoviću. Ti ljudi su državljani RH, koji imaju svoju zemlju na tom području. Oni su suočeni s nizom problema koji još nisu riješeni. To se zapravo moralo riješiti prije nego što je Hrvatska ušla u EU. Ali nitko na tome nije inzistirao i ostalo je neriješeno. To je nesporno naš teritorij”, ističe Šišljagić.

Možda ste propustili...

ŽRTVE VELEPROMETA I OVČARE

I nakon 27 godina tragamo za istinom

RADNICI NE PREKIDAJU ŠTRAJK DO ISPLATE PUNOG IZNOSA

U Uljanik stigao minimalac za rujan

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

JEDINSTVENA POLICA OSIGURANJA

Do 75 tisuća kuna zbog naleta vozilom na divljač

2

500 “DOBITAŠA” OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE

Tvrtke iz sastava Žito grupe s
najviše dobiti u 2017. godini

3

JAVNE SLUŽBE TRAŽE POVIŠICU OD 5,8 %

Od 28. studenoga u štrajku
liječnici, učitelji, kulturnjaci...