ĐAKOVO – Dok premijer Zoran Milanović prekjučer na novinarski upit zna li da sve više djece ide u školu gladno jer im roditelji nemaju za jelo odgovara da je svjestan toga, ali i da se djeca danas – nezdravo hrane zbog čega su pretila (!), istoga dana u našoj, đakovačkoj redakciji Glasa Slavonije Kata Požega (31) zavapila je kako ne zna što će svojoj djeci staviti za Uskrs na stol! Bijeda i jad prate ovu sitnu ženicu cijeli život, a kulminiraju s godinama majčinstva, s brigom kako nahraniti dječja usta željna svega. S mužem Ivicom i troje djece – 7-godišnjim bolesnim Petrom, 5-godišnjom Josipom i 3-godišnjim Josipom, doselila se prije pet mjeseci u Đakovo iz Vrhovine pokraj Slavonskog Broda pa su Požege sada u Starčevićevoj 84. U Đakovu su odnedavno prijavili i boravište.

– Muž radi u građevinskoj firmi kao fizički radnik i sada je na terenu u Dubrovniku, no od redovite, ali nevelike plaće ne ostane mnogo kada se odbije kredit, dječji doplatak ode za stanarinu, režije su skupe. Najstariji sin Petar je bolestan; doktori kažu da je na razini djeteta od tri godine, vozimo ga po doktorima, u centru i drugdje vadimo liječničke i druge papire za njega i taj put košta... Nemamo ništa svoje pa sve treba kupiti, djeca rastu, a ja im sve teže mogu omogućiti nešto na stolu. Meso je preskupo i nama nedostižno, a djeci ne mogu pružiti ono što nemam pa najčešće skuham 'ćoravi' paprikaš, mahune bez ičega... - prepričava svoju svakodnevicu Kata, koja ima samo dva završena razreda osnovne škole. Kaže, život ju nikada nije mazio te otkriva potresni događaj iz svoje 17. godine.

– Majka, koja ima veliki problem s alkoholom, kada sam imala 17 godina prodala me, i to za 2.000 kuna i četiri kanistra rakije! Prodala me jednom čovjeku, Romu, iz obližnjeg sela, da me on ženi. Ubrzo me počeo maltretirati te dovoditi druge žene, naslanjao mi je pištolj uz glavu… Imam s njim dvoje dječice, no u tim danima očaja, bježeći od takvog čovjeka nisam imala kamo s njima. Zbog maltretiranja i ponižavanja jedva sam ga ostavila, a nakon čega me i dalje jedno vrijeme proganjao. Bilo je to prije 11 godina. Sadašnjeg muža upoznala sam u Hrkanovcima, on ne diže ruku a mene, a majka – ona i dalje puno pije, živi u obližnjem selu… - prepričala je potresno djevojaštvo Kata.

Dodaje, ona i sadašnji, drugi muž s dječicom su iz Vrhovine odselili zbog obiteljskih razloga.

- Nismo imali izbora pa smo došli u Đakovo, no ovdje nemamo drva pa svaki put kada idemo po nešto ogrjeva u Vrhovinu, a u kamiončić stane oko tri metra, za prijevoz, za gorivo treba dati 200 kuna. Idemo po drva opet u subotu, a tad ću prevesti i pet kokoši pa ću bar jaja imati za djecu. Ne znam ni kako ću Uskrs dočekati, što ću djeci staviti na stol… Mala šunka je oko 380 kuna, to je nama preskupo… I Božić nam je jadan bio… Bila sam i u Crvenom križu, župnom uredu…, sve više im ljudi kuca na vrata pa i oni sve teže mogu pomagati… - zdvojna je i nemoćna Kata Požega pred svim nedaćama života.