Proputovala sam jako mnogo. Ono što bih izdvojila definitivno je Kazahstan, Azerbajdžan, Afganistan, Katar.
Politička novinarka Dnevnika Nove TV Sabina Tandara Knezović, kaže da nije požalila ni jednog trenutka što je postala novinarka. Njezino područje je unutarnja politika, za što kaže da “to moraš ili obožavati ili mrziti”. Proputovala je pola svijeta, bila u SAD-u s veleposlanstvom, u Afganistanu s predsjednikom Ivom Josipovićem. Radila je rame uz rame s najvećim svjetskim medijima i shvatila da sjajne novinare s Nove TV nitko ne može posramiti. Kaže da je u tom poslu najvažnije biti koristan kad radiš teme, a ne zabavljati gledatelje, dok joj je objektivnost uvijek prioritet broj jedan, kao i prikazati vjernom gledateljstvu obje strane priče. Evo što nam je Sabina još otkrila u razgovoru za TV Obzor. Već devetu godinu bavite se političkim novinarstvom.
Možete li se zamisliti kao reporterka za, primjerice, neku zabavnu, ili možda sportsku emisiju?
- Oduvijek me zanimao samo i isključivo Informativni program, i to politika. Ali ne mogu reći da ne volim trenutke u kojima se spoje politika i velike svečanosti. I to se upravo dogodilo kad je Hrvatska ulazila u Europsku uniju. Izvještavala sam s crvenog tepiha ispred Klovićevih dvora gdje se održavala svečana večera za uzvanike. Moji gosti i tada su svi mahom bili političari, ali u mnogo opuštenijoj varijanti.
Prvi novinarski koraci
Počeli ste studirati pravo. Kako ste se ipak odlučili za političke znanosti?
- Vrlo brzo nakon upisa shvatila sam da se uopće ne pronalazim u pravu. Preko noći sam donijela odluku, šokirala roditelje, pokupila papire i prebacila se na Fakultet političkih znanosti. Završila sam ga u roku i mogu reći da sam s guštom učila. Maksimalno sam se angažirala na fakultetu i ništa mi nije bilo teško pa sam za jedan projekt s kolegicama dobila i Rektorovu nagradu. Stekla sam jako puno prijatelja, a moji profesori danas su mi sugovornici.
Kako su izgledali Vaši prvi novinarski koraci, prvi dodir s novinarstvom? Pamtite li prvu reportažu?
- Ja sam dijete Dnevnika Nove TV i prve sam novinarske korake naučila upravo na Novoj. Bilo je izazovno, ali sam učila temeljito. U početku sam radila priloge iz vanjske politike, pregledavala i koristila snimke koje su stizale s međunarodne razmjene. A onda sam polako krenula na teren. Nikad neću zaboraviti prilog koji sam radila o ptičjoj gripi s kojim je otvoren prvi Dnevnik Nove TV 2005. godine. Sjećam se i trenutka kad sam prvi put radila reportažu o predsjedniku Stjepanu Mesiću. Noć prije od treme nisam mogla zaspati. Sjećam se i prvog javljanja uživo kad mi je tadašnji ministar zdravstva rekao kako on nikad nije išao u emisiju uživo i da ima veliku tremu. Nisam mu priznala da sam i ja tada prvi put išla uživo u program.
Možete li se prisjetiti najboljeg, najkorisnijeg savjeta koji ste dobili od nekoga iz svoje struke?
- Imam sreću da oko sebe imam uistinu divne kolege, vrhunske profesionalce. Od svakog sam ponešto naučila. I uvijek, od samog početka pa sve do danas, jedni drugima pomažemo. Ali kao mladom novinaru, pored savjeta moje direktorice, urednika i kolega novinara moram priznati da su mi u početku jako značili i savjeti mojih snimatelja. Oni su bili ti koji su mi na prvim terenima objašnjavali kako što činiti, koje su zakonitosti terena u našoj profesiji. Baš zbog toga, danas ja mladim kolegama koji dolaze raditi u Informativni program Nove TV nastojim maksimalno pomoći.
Stres i odricanje
Koji su Vam trenuci u dosadašnjoj karijeri bili najdraži, a koji najteži?
- Pamtit ću intervju koji sam radila s bivšim predsjednikom Mesićem. To je bio presjek njegova oba mandata. Sniman je na nekoliko lokacija u Uredu predsjednika, a u finalu je trajao pola sata. Volim i osjećaj kad je iza Informativnog tima Nove TV dobro odrađen veliki projekt – prošle godine to su bili lokalni izbori, izbori za Europski parlament, ulazak Hrvatske u EU. Kad svi nakon napornog dana sa smiješkom odemo kućama, a idući dan još doznamo da smo dobili povjerenje gledatelja te da ih je najviše njih baš nas odabralo i tijekom tih povijesnih trenutaka – zadovoljstvo je još i veće. Novinarski posao nije lagan, velika je odgovornost, a pun je stresa i odricanja. Ali to je kao ovisnost. Uvuče ti se pod kožu i ne možeš bez njega. I kad misliš da je nemoguće da će ti se dogoditi neka situacija u kojoj nisi bio – to se ipak dogodi.
Zbog ovog posla mnogo i putujete. Koje su Vam najdraže zemlje, gradovi koje ste dosad obišli?
- To je uistinu predivna strana ovog posla. Vidiš ono što turisti možda nemaju prilike vidjeti i doživjeti. Proputovala sam jako mnogo. Ono što bih izdvojila definitivno je Kazahstan, Azerbajdžan, Afganistan, Katar. Vidjeti palače predsjednika Alijeva, Nazarbajeva, piti čaj u palači Katarskog emira, prilike su koje kao turist ne možeš doživjeti. Uvijek su ta poslovna putovanja i te kako ispunjena radom, zahtjevnim tempom, ali uvijek nekako ostane i ono malo vremena za kupiti pokoji suvenir kako bi ostala uspomena.
Prije tri godine bili ste u glavnom gradu Afganistana. Po čemu ćete uvijek pamtiti to putovanje? Je li Vas bilo strah?
- Teren za pamćenje. Predsjednik Ivo Josipović išao je posjetiti hrvatske vojnike u mirovnoj misiji, tako da sam dobila priliku izvještavati iz Kabula. U početku mi nije bilo svejedno, ali kad sam došla tamo strah je prošao. Po cijele dane sam nosila pancirku i kacigu. Vozili smo se u blindiranim džipovima. Naši vojnici su nas čuvali od 0 do 24. Spavala sam i jela u vojnom kampu. Radila sam u iznimno teškim uvjetima. Iz sigurnosnih razloga uopće nismo znali predsjednikov plan i program, što je nama novinarima i te kako otežavalo posao. Kad vidiš kako ljudi tamo žive i kako svaki dan nose glavu u torbi - sretan si kad se vratiš kući. Ali da bih išla ponovno – išla bih!
Istinska i prava ljubav
Društvo Vam je pravio i predsjednik Josipović, s kojim ste i inače redovito u kontaktu. Kako je surađivati s njim?
- Predsjednik Josipović mirna je i staložena osoba. Znam ga još kao saborskog zastupnika i mogu reći da se nije promijenio otkad je na Pantovčaku. Većinu dnevnih upita rješavam s Uredom za odnose s javnošću, ali u nekim vrlo osjetljivim situacijama čujem se s njim direktno. Inače, vrlo je upućen u moderne tehnologije tako da koristi i aktualne aplikacije.
Na što ste u životu najviše ponosni?
- Najponosnija sam na svoju obitelj. Njihova sreća i uspjeh su i moji, ali i obrnuto. Upornost nam je svima zajednička osobina. Jako smo povezani i uvijek smo tu jedni za druge. To je ona istinska i prava ljubav.
Pratite li rad kolega u Informativnim emisijama na konkurentskim televizijama?
- Kad radim ne stignem pogledati ama baš ništa. No kad sam slobodna bacim oko da vidim što radi konkurencija. Dobro je znati sve!
Razgovarao : Adrian ANDREJEK
SLOBODNO VRIJEME
Kako se opuštate u slobodno vrijeme?
- To vrijeme najradije provodim sa svojom obitelji. Volim pogledati dobar film. Ispijati kave s prijateljicama. Otići s mamom u dobar šoping. Uskoro ću na stari godišnji i već suprug i ja planiramo neko putovanje. Jednom godišnje obvezno nastojimo otputovati negdje preko granice na desetak dana.
VJERODOSTOJNOST I OBJEKTIVNOST
Koji Vam je glavni prioritet u ovom poslu?
- Vjerodostojnost i objektivnost! Pravila su jednostavna – biti nepristran i maksimalno profesionalan. Ne namećem svoje mišljenje, nego realno prikazujem situaciju, a gledatelju ostavljam da donese svoj zaključak. I kreativnost je jako važna u ovom poslu. Ponekad je umijeće neku neslikovitu tematiku učiniti zanimljivom.