Premda su usporedbe sa zloglasnim Bronxom, dijelom New Yorka koji godinama puni stranice američkih crnih kronika, pretjerane, ni Osijek nije izuzetak kad su problematični kvartovi u pitanju.

Vratimo li se samo malo unatrag, u 2011. godinu, kad je prostorom oko katakombi harao čovjek u automobilu i onanirajući sablažnjavao prolaznike, imamo domaći primjer izloženosti nimalo ugodnim situacijama. Ili odemo li još dalje, u postratna vremena, onda kad je Bijela lađa bila perjanica Gornjega grada, rijetko tko se usudio šetati u blizini. Sada, kada je Bijela lađa srušena, sumnjiva su neka druga mjesta gdje hara opasnost i gdje ženska, a u nekim slučajevima ni muška noga, baš ne bi kročila od sumraka do zore.

Znaju to i gradski oci, točnije predstavnici gradskih četvrti koje se, doduše, prema stupnju opasnosti dosta razlikuju jedne od drugih. I dok se, recimo, prostorom oko Bajera na Jugu 2 uvečer i noću kreću samo najhrabriji, nadvožnjak na Vinkovačkoj u to vrijeme također je pust. Sjetimo se samo ne tako davnih, učestalih napada na žene baš na spomenutom nadvožnjaku. Vremenom su napadi postali smjeliji pa su žene nerijetko pljačkane i danju. A i parkovi u Osijeku, složit će se mnogi, nije baš noću najsigurnija gradska lokacija. Niti je baš sasvim sigurno hodati u muklo doba noći sam promenadom, a ni kroz Sjenjak. Zapravo o prostoru promenade mnogi će reći sve najgore. Iako su onuda, posebice gornjodravskom obalom, protutnjale već brojne policijske patrole, pijanu mladež, huligane, razbijače i njima slične upravo privlači baš taj prostor, na sjevernom dijelu gradskog šetališta. A u posljednje vrijeme čak ni nedovoljno osvijetljeni Zrinjevac ne ulijeva povjerenje poslije ponoći.

- Ispada da smo sretni jer Bijele lađe nema, budući da taj prostor ljudi više ne izbjegavaju. Ali samo nekoliko stotina metara dalje, do prostora vodovodne centrale, baš i nije ugodno i tamo stvarno bude svega. Čak je i Zrinjevac opasan i onuda nerado ljudi šeću uvečer. Ipak, ocjenjujem da Osijek, u odnosu na ostale hrvatske gradove poput Zagreba i Splita, nije opasan. No upozoravam da to nije utjeha, jer je toliko teška socijalna slika da je zapravo Osijek doslovce “bure baruta” gledamo li očajne ljude, bez posla i novca. Nisam optimist i strahujem da će gospodarska kriza generirati više opasnosti u svim dijelovima grada, neovisno o tome je li to periferija, samo središte grada, dan ili noć, upozorava Ivica Završki, predsjednik GČ “Gornji grad”.

A gdje je više buke, pijane mladeži i huligana nego u Tvrđi, složit će se svi pa i predsjednik te četvrti Davor Slivka, koji kaže da je to poznata stvar, no taj prostor kao noćna destinacija za izlazak takav je kakav je. Doduše, Slivka tvrdi kako se ni jedan drugi prostor ondje ne zaobilazi, osim eventualno prostora oko teniskih terena gdje samo rasvjeta pogoduje sigurnosti, no ne i okolina. Žmarci na leđima nisu slučajnost kad se nađete u spomenutu parku, a znaju to i žene iz Perivoja kralja Tomislava, koje su se u rujnu 2010. godine susrele oči u oči s manijakom. Tip sa šiltericom ordinirao je onuda i u srpnju te godine žrtvama je čak i prijetio nožem. To je ujedno i jedan od konkretnijih napada u gradu, izuzev onog na Bajeru, gdje vrijedi zakon jačeg i gdje povremeno dobivaju batina i oni koji imaju više, ali i manje novca u novčaniku. Tomošnji mračni prostor pogodan za napade evidentirala je i policija, no to je ujedno jedini nesiguran prostor Juga 2. Tamošnji predsjednik Hrvoje Žabarović pohvaljuje policajce koji onuda, otkako su napadi učestali, češće ordiniraju.

Tik uz Jug 2 je i Donji grad, gdje je prema ocjeni vijećnika četvrti Marka Bagarića, problematičan dio spust iz Vinogradske ulice prema Dravi.

- To bi bila jedina tzv. zona sumraka u Donjem gradu, iako načelno mislim da je Osijek siguran grad. Nemamo čudnih ili neriješenih ubojstava i ostalih ekstremnih situacija. Policija tu može mnogo učiniti, ali i vlasnici napuštenih objekata koji su mamac za okupljanja, kaže Bagarić.

S njim se ne bi složio predstavnik GČ “Novi grad” Ante Bošnjak, čija je supruga nedavno napadnuta upravo na Vijencu Murse. Čim se odmaknula od bankomata uočio ju je mladić na biciklu i oteo joj novčanik. To je još jedan dokaz, kaže Bošnjak, da je Osijek sve nesigurniji grad, jer kradljivci ne biraju ni noć ni dan, pa ni mjesto ni vrijeme napada. Recesija je donijela svoje pa onaj za koga kojekakvi sumnjivi tipovi procijene da novca ima može nastradati bilo gdje. No i Bošnjak kaže da je Osijek općenito uzevši još uvijek siguran grad, no upozorava kako su mjesta poput bankomata, benzinskih crpki pa i kladionica i sl., dosta upitne sigurnosti. U njegovoj gradskoj četvrti također postoji crna točka - dijagonala od Divaltove prema prostoru robne kuće IPK, gdje će toplo vrijeme donijeti i češće zadržavanje pijane mladeži na klupama. Pa tko se usudi, nek' prođe onuda.

Sve u svemu, upravo siromaštvo, kriza i recesija, gubitak posla, nezadovoljstvo, sivilo svakodnevice i sve ostale negativnosti i te kako su “podatni” faktori koji utječu na nesigurnost, a time i na širenje tzv. crnih točaka u gradu, u što se možemo uvjeriti i sa stranica crnih kronika. Nekad su pljačke ili napadi seksualne, ili bilo koje druge vrste, bili vijest koje je trajala i razvlačila se danima, ali kao pojedinačni slučaj u jednom ili dva navrata tijekom godine. Međutim, u posljednje vrijeme takvih je slučajeva sve više, u bilo koje doba dana ili noći, na crnoj ili “bijeloj” točki Grada. Utješno je dakako što to još uvijek ne znači da je Osijek Bronx. Daleko od toga. Srećom...

Marija MIHELIĆ