U posljednjih godinu dana 32-godišnji Vedran Č. samo na poštanske markice molbi za posao potrošio je oko 2.500 kuna. No ovog nezaposlenog grafičara s položenim vozačkim ispitom i informatičkim znanjem te osmogodišnjim stažem u raznim trgovačkim lancima nitko nije zaposlio. Problem vidi u masovnom zapošljavanju studenata spram obrazovanih, dugotrajno nezaposlenih osoba.

- Što jedan student psihologije ima slagati police na artiklima u kozmetičkoj radnji ili studentica prava police u prodavaonici građevnog materijala? Za brojne inventure zovu se studenti, a mi koji smo nezaposleni i davno smo završili svoje školovanje, nikome ne trebamo. Mi smo, čini se, vrsta totalno nepoželjnih ljudi, a državi bi bilo lakše da nestanemo - zaključuje Vedran.

Kaže da zbog takvoga stanja ne može računati na skori posao u svojoj struci jer prednost spram njega i brojnih drugih dugotrajno nezaposlenih osoba imaju - studenti. Smatra kako bi država, točnije Hrvatski zavod za zapošljavanje trebao urediti pravilo primarnog zapošljavanja nezaposlenih osoba za povremene, sezonske, kao i poslove na određeno vrijeme.

- Već 20 godina Zavod nije taj koji zapošljava, nego samo koji posreduje između radnika i poslodavca - kaže Željko Bugarić na upit je li moguća intervencija Zavoda, odnosno pravilo primarnog zapošljavanja osoba s evidencije. Prednosti zaposlenja određuje poslodavac i on zna što mu treba, a svaki poslodavac želi proći što povoljnije. Ima poslova, zaključuje, u kojima se studenti (ipak) ne mogu angažirati iako ne odbacuje mogućnost da su nezaposlene osobe ugrožene nauštrb rada studenata, no naglašava da zapošljavanje studenata ne može biti i nije masovno i trajno rješenje.

- Da je riječ o isključivo nelojalnoj konkurenciji, zapošljavanje studenata bilo bi ukinuto - zaključuje Bugarić. M. Mihelić