Blanka Vlašić zauzela je šesto mjesto u skoku uvis na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Sopotu u svojoj povratničkoj zimskoj sezoni preskočivši iz prvog pokušaja letvicu na visini od 194 centimetra.

U Budimpešti 2004. godine osvojila je broncu, dvije godine kasnije u Moskvi bila je srebrna, da bi 2008. godine u Valenciji osvojila svoje prvo svjetsko dvoransko zlato, koje je obranila dvije godine kasnije u Dohi. Blanka je u Sopotu ostala bez pete medalje u dvorani, ali je nakon dvije godine mučenja napokon pobijedila bol u peti i Ahilovoj tetivi zbog koje je u srpnju prošle godine nakon mitinga Dijamantne lige u Monaku bila prisiljena na novu pauzu od 210 dana. Zlatno odličje podijelile su Ruskinja Marija Kučina i Poljakinja Kamila Stepaniuk-Licwinko preskočivši iz prvog pokušaja letvicu na visini od 200 centimetara, broncom se u konačnici morala zadovoljiti Španjolka Ruth Beitia, koja je granicu snova preletjela iz drugog pokušaja. A do 200 centimetara jedina je imala četiri uspješna skoka i zlato u rukama...

- Treba biti realan, ovo je odličan rezultat. Pogotovo jer sam uspjela odraditi dva natjecanja zaredom u dva dana, skakati bez bolova nakon kvalifikacija - rekla je Blanka Vlašić, koja u Sopotu jednostavno nije bila prava.

Unatoč dobrom raspoloženju i optimizmu koje je odašiljala nakon 25. veljače i mitinga u Pragu na kojem je, drugi put nakon prošloga ljeta i mitinga u Bühlu, preletjela 200 centimetara.

- Ova zimska sezona je bonus, uključujući i ovo svjetsko prvenstvo. Normalno da sam priželjkivala da i na ovom natjecanju preskočim dva metra, pogotovo jer je ta visina bila dovoljna za medalju, ali povratak nije lagan, kako u fizičkom, tako i u psihološkom smislu. Treba vremena da sve sjedne na svoje, nisam se ni na 208 centimetara popela preko noći. Ono što me sada očekuje je odlazak u Irsku na kratku terapiju i onda, ako Bog da, krajem svibnja ili početkom lipnja počet ću ljetnu sezonu - zaključila je Blanka Vlašić.